ANALIZA: Slagalica strave ili ‘Tjedan suvremenog plesa’

Uvijek su mi brojke bile zanimljive. Zašto? Jer se i u njima nalazi umjetnost. Umjetnost kazivanja. Nadasve je zanimljivo kada je to kazivanje – muljanje, laganje i brljanje. Svašta sam se nagledao ne samo kao profesor, već kada sam analizirao brojke onih koji vode kazališta, festivale…Ali ono što je Tjedan suvremenog plesa (TSP) učinio, to se rijetko viđa.
Već smo pisali o lakrdiji koja se događa na suvremenoj plesnoj sceni isprepletenoj sukobom interesa, radnjama koje nisu u skladu sa zakonom i kojekakvim bljezgarijama. Vrhunac se pak dogodio ove godine kada je Mirna Žagar, voditeljica TSPa i formalno zakucala posljednji čavao u lijes tog mrtvog suvremeno plesnog stvora. Živi mrtvac detaljno je opisan u tekstu ANALIZA: Metastaze suvremene plesne scene u kojoj se vidi pregršt eutanaziranja od strane pojedinaca. U nastavku je tablica koja otkriva dijelove ove slagalice strave (žuto su pozvani na REPRIZNI! Program TSPa).

Tako lijepo vidimo iz tablice kako, primjerice, predsjednik UPUHa Branko Banković pleše u predstavi „Pokret-ač“, a baš UPUH bira žiri Nagrade HR glumišta i gle, izabere 2 od 3 člana usko vezanih upravo sa Studijom za suvremeni ples koji producira „Pokret-ača“. I gle, baš je producentica te predstave i članica žirija koja nominira vlastitu predstavu i dodijeli nagradu drugoj! Ista predstava dobije iznos za gostovanje od Ministarstva kulture kao niti jedna druga. UPUH organizira i novi projekt Plesna mreža HR koji, gle, odabere opet „Pokret-ača“. I tamo sjedi i odlučuje Žagar koja istog pozove REPRIZNO na TSP!
Zanimljivo je pratiti i Rajka Pavlića. Sjedi u vijeću koje sebi dodijeli pare, ali i projektu plesne mreže, gdje, gle opet on sjedi u timu, i gle opet je njegova predstava izabrana za mrežu. Naprosto sjajno!
Ili gle, Nikolina Pristaš koja sjedi u vijeću. Kad ono sve njene kolegice i kolege s Akademije dramskih umjetnosti, studija plesa, gdje se skrivaju diplome i odluke, dobiju 40tak tisućica. Ijuuu!
Za detalje pročitajte Aanalizu, kao i tekst Tjedan suvremenog plesa degenerika i bezobraština. Mirna Žagar svojom uglavnom repriznom selekcijom zapravo radi sve suprotno od raznoraznih intervjua kojekakvim portalima u kojima se uglavnom zavarava publika i porezni obveznici – koji financiraju sve te svinjarije! U jednom od odgovora u kojemu je branila ovakvu selekciju napomenula je: „sve su to predstave koje su uspjele zadržati pažnju publike.“
Sve se opravdava genijalnošću samih aktera, njihovim nenad–mašivim umjetničkim ostvarenjima, nečemu što svatko tko iskaže neki stav suprotan ovoj konglomeraciji biva proglašen, neukim, divljakom ili tko zna čime.
Zanimalo nas je uistinu koliko je publike zainteresirano za ta ostvarenja. Nevjerojatan marketing, izuzetni uvjeti, financiranje na svakom koraku. Ti meni, ja tebi. Ta izvrsnost je valjda BAREM rezultirala umjetničkim uratcima na koje će publika hrliti, gdje će se grabati za ulaznice, čekati u redovima od rane zore. Sve da vidi te vrhunske plesne predstave.
Kada smo pitali za brojke dobili smo odgovor: „Dodatno nam je zadovoljstvo da se i domaća publika odazvala te time pokazala da ovi naslovi bez obzira da li već neko vrijeme na repertoaru ili su novijeg datuma imaju svoju publiku, te smo zadovoljni ostvarenim planiranim kapacitetom gledališta od u prosjeku 79% uz posjetitelje, goste festivala, akreditirane novinare. Nažalost, trenutno nismo te ćemo tek po završetku Festivala raditi točnu evaluaciju svake predstave te ćemo potom imati i točnu statistiku.“
U međuvremenu brojke su se pojavile. I pitanje je prvo. Jesu li podaci točni. Ili su lažirani? Naime u bilancama pravnog subjekta koji vodi TSP nije vidljivo da je ista prodala i jednu ulaznicu u prethodnim razdobljima. Možda će ove godine biti drugačije? No pitanje istinitosti postavljam poradi brojki. Baš volim brojke. Rekoše, da je prosječna popunjenost bila 79%. HR platformu činilo je 8 izvedbi. Za podatke 6 izvedbi stoji kako je popunjenost bila 100%, a za jednu predstavu (Ti) čak 122,5% – bilo 98 gledatelja od maksimalnog kapaciteta 80. Dobro, možda su sjedili po podu. No, za jednu predstavu Rekvijem za Z (vidi u gornjoj tablici detalje) osim protokola 12 i akreditiranih 21 stoji bilješka kako je prodaju karata organizirao ZKM. ZKM ima 268 mjesta.
Kada imamo podatke o 7 predstava i činjenicu od 79% prosječne popunjenosti onda jednostavnom jednadžbom dolazimo do podatka kolika je trebala biti popunjenost predstave u ZKM. Rezultat je toliko fascinantan da zaslužuje najmanje doktorat iz fizike, ako ne i Nobelovu nagradu. Naravno ako iz TSPa NISU LAGALI! Ispada, da je popunjenost bila – 90, 5% (slovima MINUS!!! devedeset i pol posto).
Ovo nas dovodi do novog fascinantnog kvantnog fluksa. Pošto iz TSPa tvrde da je njihovih bilo 33 ispada da je 275 gledatelja bilo u (minusu) čak više od kapaciteta same dvorane! Fizikalno teško možemo u našoj stvarnosti tumačiti ove rezultate. Možda su to gledatelji u antisvijetu. Ali opet ih je više od kapaciteta antiprostora. Nadalje, zanimljivo je kako su kvantne učinke, tipične za mikrosvijet, u TSP rastegli na makroskopske učinke i uspjeli povezati dijelove stvarnosti za kojima je još i Einstein tragao.
Drugo objašnjenje je da su u TSPu lagali: ili u izvještajima o pojedinim predstavama, ili ranije u informaciji o 79% ili u oba slučaja. Četvrte opcije nema!
Pogledajmo kako je išla grabež za ulaznicama. Najveća je bila za predstavu „Ti“ Masa Dance Company. Navalilo je njih 44 i kupilo karte. Potom je gomila od njih 36 kupila ulaznice za Matiju Ferlina. Za Lunu Malekovu (Nevistić) – noviju predstavu za koju se očekuje da će je bar kolege podržati, čak je prodano 17 ulaznica.
Koreografska fantazija br. 1 Marjane Krajač igrana je čak dva puta. Jednom je horda kupila 20, a drugi put čak 7 ulaznica.
Na zadnja dva mjesta su naše najveće nacionalne suvremeno plesne uspješnice. Za BADco. prodano je čak 8 ulaznica (to je možda manje od sudionika projekta). A na posljednjem mjestu je uvjerljivo dobitnik nominacija nagrada HR glumišta, i same nagrade (Janjeva), predstava koja je sufinancirana kroz plesnu mrežu, ministarstvo, dvostruki poziv na TSP, čiji plesač Branko Banković vodi UPUH, za koji Žagar tvrdi kako postoji „zadržana pažnja publike“… za predstavu „Pokret-ač“ prodana je 1 (slovima: JEDNA!) ulaznica. Stravično!
Dakle, nakon svih muljačina, sukoba interesa i uništavanja plesne scene, svi ti silni umjetnici, nisu u stanju niti napraviti djelo gdje bi publika kupovala ulaznice.
Zašto ta ekipa radi sprdačinu od svih poreznih obveznika? Prvo repriznim programom, a onda ovakvim lažima. Jer ako je izvještaj lažiran moguće je da je broj prodanih ulaznica još manji! Ako tako žele raditi neka rade, ali privatnim novcem. Ovako, nadležna kulturna vijeća ozbiljno trebaju preispitati treba li uopće financirati takve festivale i grupe. Uostalom pa oni su izvrsni i genijalni. Dakle, samoodrživi. Ne treba im crkavica iz raznoraznih proračuna.