U posljednje vrijeme, Boris Popović je postao je jedan od najvećih kritičara “SDP”-ovog razvojnog puta. Bilo bi nepošteno od mene da taj put nazovem samo SDP-ov. Današnji političke strukture bilo da se radi o HDZ, SDP ili lokalnim strankama IDS, PGS, i svim ostalima, njeguju taj isti mindset. Taj mindset stavlja interese stranke i njezinih članova iznad interesa hrvatske države i njezinih građana. To je i glavni razlog zašto ova država , PGŽ i grad Rijeka propadaju.
O ovoj temi pisao sam bezbroj puta. Strategiju razvoja Grada i PGŽ (https://www.rijekadanas.com/strategija-razvoja-rijeke-nejasna-vizija-netocni-ciljevi-i-pogresne-mjere/) sam analizirao u detalje. Na žalost sve to što sam podvukao kao problematično i nestručno napravljeno, prevagnulo je u nerealizaciji zadanih ciljeva.
U režiji Borisa Popovića i u suradnji s Generalnim konzulatom Republike Italije u Rijeci na Veleučilištu PAR, nekadašnji tršćanski gradonačelnik Ricardo Illy održao je predavanje „Preobrazba grada u boljeg sebe – primjer Trsta“. U slučaju da ne poznate ovog čovjeka samo da spomenem da se radi o gospodarstveniku kojeg zovu “kraljem” kave. Sadašnji gradonačelnik Trsta Roberto Dipiazza je isto tako gospodarstvenik/entrepreneur.
Koja je poruka čovjeka koji je preporodio Trst za riječkog gradonačelnika Filipovića? Sve što radite i način na koji to radite, vode grad u sigurnu propasat. Eto to se moglo pročitati izmedu njegovih rečenica.
Uzmimo strategiju razvoja trščanskog gradonačelnika, analizu riječke strategije iz 2014.godine , te kritične osvrte Popovića kao >>Umjesto da u obrazovanju ulažemo u ljude i programe, ulaže se u zgrade i cigle<< ili >>Rijeka je jedini sveučilišni grad koji nema Fakultet za Elektrotehniku i računarstvo<< n
Ne mogu se oteti dojmu da su ciljevi Rijeke i PGŽ limitirani intelektualnim kapacitetima SDP kako na gradskoj tako i na županijskog razini. Kako bi to ironično rekli, riječki SDP-ovi ‘odlikaši’ diktiraju tempo te razinu i kvalitetu razvoja našeg kraja.
Povratnik iz Austrije Danijel Klaić, gdje je osam godina radio na poslovima investicijskog bankarstva, bio je i direktor četiri firme u Hrvatskoj, nije bio dovoljno dobar za Filipovićeveg stručnog pročelnika. SDP-ov intelektualni inkubator izgleda proizvodi savršenu izvrsnost u svim domenama upravljačkog menagmenta. Isti takav mindset možete naći i u riječkim obrazovnim institucijama gdje smo došli u situaciju da je razina i kvaliteta obrazovanja daleko ispod potrebne razine da bi desetkovane riječke tehnološke firme mogle napredovati i nešto ozbiljno proizvoditi. Bogastvo društva leži u proizvodnji a po oronulim fasadama i urušenim zgradama možemo reči da se u Rijeci ništa vrijedno ne proizvodi i da će njezini stanovnici biti sve siromašniji u budućnosti.
Gradonačelnik Filipović kao i naš župan Komadina fokus svojih investicija stavljaju na sport, kulturu, socijalu i tehničku kulturu. To su idealne investicije gdje se zapošljavaju stranački “odlikaši” i opterećuje proračun za buduće generacije. Kada smo kod tehničke kulture , tu sam nakon prezentacije strategije razvoja i njihove SWOT analize odlučio baciti rukavice u ring. Kao jedini instruktor industrijskog programiranja procesa automatskog upravljanja u Hrvatskoj nisam više mogao podnijeti čisti amaterizam ljudi koji nemaju adekvatna zvanja niti tehničke vještine. Njihova razina su izložbe i dijeljenje nagrada “uspješnima”, a naša razina je osposobljavanje zaposlenika hrvatskih firmi, studenata i učenika kako bi premostili tehnološku inferiornost prema razvijenim zemljama. Boris Popović je postao riječki Don Quijote. Upustio se u borbu s vjetrenjačama.
