Home Kolumne Bradarić: Današnji političari svoje bogastvo stvaraju na socijalnom prestižu i političkoj moći

Bradarić: Današnji političari svoje bogastvo stvaraju na socijalnom prestižu i političkoj moći

1464
0
Piše: Boris Bradarić

Oko 30.000 madih ljudi svake godine stječe pravo glasa na demokratskim izborima. Između perioda dva izbora ovdje govorimo o 120.000 mladih ljudi koje treba svjetonazorno i ideološki “školovati”. Još se sjećam razgovora sa svojom djecom u vezi te teme kada su navršili 18 godina. Naravno da kao roditelj nastojiš svoje svjetonazorno i ideološko opredjeljenje, kao i svoju religiju, približiti djeci. Ono na što ne možeš utjecati je njihov ekonomski i socijalni status u zajednici koji će oni sami izgraditi i koji će najvjerovatnije odrediti njihov svjetonazor i ideologiju u budućnosti. To što sam ja igrom slučaja postao klasični liberal ne znači da će moja djeca prihvatiti. Jednom sam rekao djeci da ako po primanjima spadaš u višu srednju klasu ne možeš podupirati one koje ti žele oduzeti veliki dio kolača koji si zaradio. U svim ljudskim društvima postoji neka vrsta društvene nejednakosti (stratifikacije). Nejednakost među slojevima sastoji se od nekoliko komponenata. Po Karlu Marxu to je ekonomska nejednakost – (razlike među skupinama u društvu očituju se razlikama u posjedu imovine). Max Weber je proširio Marxovu teoriju i dodao još dvije komponente nejednakosti. Socijalna – (predstavlja čast, ugled, priznanja itd) i politička – (politička moć).
Nejednakost u društvu stvara se skupom ideja koje onda prelaze u određenu ideologiju kojom se ta stratifikacija opravdava i podupire. Ja sam po defaultu funkcionalista za razliku od onih koji podupiru Marxovu teoriju stratifikacije.
“Funkcionalisti smatraju da je stratifikacija potrebna i poželjna u društvu kako bi najvažnije položaje u društvu popunili najsposobniji pojedinci. Oni polaze od pretpostavke da dijelovi društva koriste integralnu cjelinu i tvrde kako je određeni stupanj reda i stabilnosti bitan da bi društveni sistemi funkcionirali. Dakle, ako su najvažniji položaji u društvu ujedno i najnagrađivaniji, ljudi će se više školovati i preuzimati odgovornije položaje. Oni se bave funkcioniranjem društvene stratifikacije, njezinim doprinosom održavanju i dobrobiti društva. Funkcionalisti smatraju da upravo ta nejednakost nagrada motivacija ljudima. Na temelju svoga rada, ljudi dobivaju nagradu, što dodatno potiče natjecanje i konkurenciju.”
Opet s druge strane, država u kojoj bi svi po ideologiji bili klasični liberali na duže staze ne bi mogla normalno funkcionirati. Kao roditelji isto tako znate da vam djeca različita i da morate imati donekle različit pristup u rješavanju problema. Tražite određeni balans kako bi familija mogla skladno funkcionirati. To vam je kao nogometna momčad. Imate samo jednog Messija, par sub-topera i najviše radilica oko njih. Ako ste našli pravi balans između njih, stroj melje. Tako je i u državi. Politika koje ne može osigurati balans između različitih socijalnih i ekonomskih skupina neminovno uzrokuje polarizaciju društva, društvene tenzije, a kao krajnji rezultat svega toga je sveopće društveno i ekonomsko nazadovanje.
“Šalabahter” Bero i “bahati” Plenki nisu ideloški zaokruženi političari kao niti njihove stranke. Način na koji su došli na čelo svojih stranaka je s pozicije demokratske legitimnosti više nego upitan. Beru je u visoku politiku lansirao demokratski “guru” Bandić koji mu je osigurao vlast u zagrebačkoj organizaciji, a šalabahter demokracijom u režiji Komadine i Ostojića zajahao je i na čelo SDP Hrvatske. Visoko na listama im se nalaze ljudi čije stranke ne prelaze niti 1% potpore birača. Čudno zar ne? Weberovom teorijom, koja fenomenalno objašnjava nejednakosti u socijalističkim društvima gdje skoro da i nije postojalo privatno vlasništvo, ali se bogatstvo stjecalo na temelju prestiža i moći, možemo to jako dobro razjasniti. Današnji političari, bilo da se tu radi o SDP-u ili HDZ-u, i njihovim žetončićima, koriste društveni prestiž i političku moć u stjecanju ekonomskog blagostanja. Stjecanje ekonomskog blagostanja kroz vlasništvo nije tako jednostavno jer iziskuje puno znanja, sposobnosti i poduzetnosti te je namijenjeno onima najsposobnijima u društvu. Ovdje govorimo o sređenim demokratskim društvima gdje su stranke ideološki zrele i zastupaju interese jednog dijela građanstva koje dijeli ista svjetonazorna i ideološka stajališta. Ispravnost Weberove teorije najbolje možemo vidjeti na primjeru Živog zida. Što nije paradoks da se takozvana antisistemska stranka raspadne zbog 5.000 € plaće zastupnika u EU parlamentu?
Gledajući RTL duet “šalabahter” Bere i “bahatog” Plenkija mogu samo zaključiti da oni osim vlastitog članstva i njihovog establišmenta nikog drugog ne predstavljaju u ovoj državi. Ideološki osim partizana i ustaša, fašizma i antifašizma te stranke se po ničemu ne razlikuju kao niti njihovi žetončići. 120.000 mladih koji će po prvi put glasovati na ovim izborima ostat će demokratski i ideološki totalno nepismeni. Ne znam što bi iz tog duela moglo koristiti mladima da odluče koje ideologije najviše odgovaraju njihovim sadašnjim potrebama. Osim toga političKi diskurs sveo se na međusobno vrijeđanje, omalovažavanje i tko je veći lopov od ove dvije političke opcije. Ako na mlađima ostaje svijet, a “Šalabahter” Bero i “Bahati” Plenki svojim osebujnim primjerom će utjecati na mlade generacije onda nam je budućnost definitivno zajamčena.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here