Home Kolumne Bradarić: Gdje si bio 2021?

Bradarić: Gdje si bio 2021?

213
0

Slovenski lockdown je zaustavio eksponencijalni rast ali krivulja zaraženih ne ide na dolje, onako kako to slovenska Vlada priželjkuje. Kvaka leži u tome da poslodavci, ali i sami radnici, ne žele prijavljivati lakše simptome zaraze zbog gubitaka primanja, kako za poslodavaca tako i za zaposlenika. Bolest se nastoji preboliti na nogama ili doma uz blagoslov poslodavca, posebno ako se radi o mladim ljudima. Transmisija virusa se tako polagano širi u radnom okruženju ili vlastitoj obitelji bez da epidemiološka služba može pohvatati kontakte.
Iz osobnog iskustva mogu reći da su na radnom mjestu konstantne tenzije između odgovornih i neodgovornih zaposlenika i rukovodstva. Omjer je po mojoj slobodnoj procjeni 60/40 u korist odgovornih. U jednom razgovoru sa svojim pretpostavljenim doznao sam da on svoju djecu isto tako nema pod kontrolom. Okupljanja i druženja sa prijateljima se nastavljaju bez obzira na trenutnu situaciju i restrikcije. Naravno, pitanje je dana kada će netko doći doma zaražen i kada će cijele obitelji biti izložena zarazi. Bilo bi dobro da onaj tko donese taj virus doma spada u kategoriju onih koji ne mogu nikoga zaraziti. Ali ako je ukućan superširitelj onda tu nema spasa od zaraze. Ako se kontakti održavaju sa širom familijom, drugo koljeno, onda se tu govori o jako velikom broju ljudi koji će biti zaraženi u obiteljskim kontaktima.
Mi smo došli u situaciju kada nam sada najviše zaraza dolazi iz obiteljskih kontakata ili onih na poslu uključujući tu i obrazovanje. Ako na pandemiju gledamo kao na piramidu zaraze, a nulti pacijent je bio Španjolac, turist na vrhu piramide, ili netko tko je donio tu španjolsku verziju koja sada hara Europom, primarna zaraza dogodila se dogodila u noćnim klubovima ili barovima na obali u tijeku turističke sezone. Povratkom u lokalne sredine, prije početka nove školske godine zaraza još uvijek tinja u druženju s prijateljima da bi se to onda sve prelilo na velika okupljanja kao što su svadbe, vjerski i kulturni događaji. Ako se ovakva masovna okupljanja poklope s prisustvom jednog superširitelja onda se opseg zaraze širi strahovito brzo. Međimurska županija, koja je bila jedna od najboljih na početku pandemije, samo je s jednom velikom svadbom u lokalnom hotelu postala najgora u Europi. Isto tako, studentsko okupljanje u jednom riječkom klubu raširilo je zarazu po Istri i Primorju. 50-tak ljudi iz tog kluba odnijelo je virus u svoje obitelji, a tada je kaskadno završio na radnim mjestima, školama i fakultetima. Ako su roditelji zaraženog zaposleni u staračkom domu ili bolnici onda možete shvatiti impakt takve transmisije. Tu smo onda već na dnu piramide jer je virus svuda oko nas.

Hrvatska zbog zakašnjelih mjera nije uspjela presjeći vertikalu zaraze na samom početku. Umjesto fokusiranja na obiteljski i nautički turizam što bi nam omogućilo da sezonu izguramo do kraja s minimalnim postotkom zaraženih, krenuli smo na sve ili ništa strategiju. Pozivanjem partijanera iz svih dijelova svijeta pozvali smo i virus na velika vrata nazad u Hrvatsku. Taj kalkulirani rizik, kako ga je CNN-u opisao naš premijer, morao je doći na naplatu. Dok smo u prvom valu zaraze, na balkonima, pjevali “Moja Domovina” , prestrašeni onim što se dogodilo u Bergamu, danas smo ušli u jednu opasnu situaciju prepucavanja i traženja krivaca za vlastitu sudbinu i propuste, uključujući tu i znanstvenike.

Ako gledamo samo na znanstvenike, svi oni, na početku ove pandemije, nisu imali isto mišljenje kao sada jer nisu imali dovoljno informacija o ovom virusu. To uopće nije sporno. Sporno je kada imate dovoljno informacija i kada sada donosite krive preporuke i zaključke. Većina ovih znanstvenika, osim Đikićevog instituta, znastveno uopće nije uključena u istraživanja ovog virusa, pa im se zaključci temelje na radovima njihovih kolega znanstvenika. I tu uvijek ima objektivnih okolnosti za objektivne greške u intepretaciji tih radova. Zato se recenzije radova rade od strane više znanstvenika i usuglašavaju.

Pametan čovjek ući na tuđim greškama, budala na svojim. Stanje u Hrvatskoj je alarmantno, kao i u našoj županiji. Svjestan sam da se oni koji su izgubili posao ili im je vlastiti obrt ili firma zatvorena mogu ponašati kao očajnici nanoseći još veću štetu drugima ali na kraju i samom sebi. Na žalost na neodgovorne ljude ne možemo utjecati jer naprosto spadaju u kategoriju sociopata. Od Domovinskog rata nije bilo veće ugroze za hrvatske građane od ove današnje. Bez obzira na političare i sve greške Stožera, hrvatski građani bi trebali biti solidarni u ovim teškim trenucima prema svim skupinama u društvu, posebno s onima koji spadaju u rizične skupine. Nije vrijeme za prepucavanja i svađe nego je vrijeme za solidarnost i odgovorno ponašanje. Umjesto: “Gdje si bio 1991”, možda će nas buduće mlade generacije pitati: “Gdje si bio 2021”.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here