Još se sjećam zaraženog južnoafričkog doktora koji je rekao da je optimizam zapadnog svijeta u vezi cijepljenja zasnovan na krivim činjenicama. Neravnopravnom raspodjelom cjepiva gdje bogate zapadne zemlje prvo cijepe vlastitu populaciju biti će mač s dvije oštrica. Drugi, i jedan od najvećih problema je taj što različite zemlje imaju različite pristupe u borbi protiv ovog virusa. Dok neke zemlje primjenjuju ‘zero COVID’ stategiju, većina drugih se odlučila na ‘ples s virusom ‘ ili čak na slobodnu cirkulaciju virusa. Većina prominentnih znanstvenika je upozoravala politiku da nekontrolirano širenje virusa može izazvati mutaciju virusa i varijante koje će zaobići naš imunološki sistem koji smo razvili cijepljenjem ili prijašnjom zarazom. Prve naznake da imunitet krda ne funkcionira sa ovim virusom je bio drugi val u brazilskom gradu Manausu. Nakon slobodne cirkulacije virusa i velikog broja mrtvih u prvom valu (malo vise od 70% zaraženih), pogodio ih je drugi val mutiranog virusa još žešće nego prvi.
Da cjepiva nešto slabije djeluju protiv novih varijanti dalo se naslutiti dolaskom britanske varijante, ova indijska je te slutnje samo dodatno produbila, a usudio bi se reći i potvrdila. Dobro, još uvijek smo mi cijepljeni debelo zaštićeni od teških oblika ove bolesti i smrtnosti ali problem je u tome što sada i cijepljeni mogu širiti virus na necijepljene pa sa slabom procijepljenošću ponovo možemo brzo napuniti bolnice, odjele intenzivne njege i zauzeti respiratore. Kod naglog broja oboljelih, bolnice moraju preći na hladan pogon kako bi zaštitili postojeće pacijente od proboja virusa u same bolnice i proširili kapacitete za COVID pacijente. Tijelo se može donekle boriti s virusom, ali kada ste operirani ili dobivate zdravstvenu skrb, za neku drugu bolest, onda ulazak virusa u vaše tijelo može dovesti do tragičnog ishoda.
I ovo ljeto smo svjedoci da se jedan veliko dio građana i poduzetnika, posebno malih ugostitelja, ne pridržava ama baš nikakvih epidemioloških mjera kao i prošle turističke sezone. “Safe stay in Croatia” ( https://www.safestayincroatia.hr/hr/protokoli/ugostiteljstvo#section-2) je hvalevrijedan projekt Ministarstva turizma, ali naša realnost je da se osim velikih hotelskih kuća, nautičkih centara i oko 20% malih turističkih i ugostiteljskih poduzetnika nitko drugi ne drži epidemioloških mjera. Kada se oni ne drže onda se to automatski prelijeva i na građane. Imali smo veliku sreću da su naši konkurenti na Mediteranu već početkom proljeća bili u zelenom i da su prvi primili kontingent britanskih turista odakle se počeo širiti taj delta soj. Prvi su i počeli s eksperimentima otvaranja noćnih klubova i festivala pa su već početkom srpnja debelo zagazili u crveno. Od tada počinje hrvatski turistički bum. Ne zbog “Safe stay in Croatia” nego naprosto zbog toga što su naši konkurenti sami sebe jako brzo gurnuli u crveno. Imalo smo malo više vremena da cijepimo veći postotak ljudi i da odgodimo neizbježan rast zaraze do ovih dana. Vrlo je vjerojatno da ćemo u sljedeća dva tjedna početi brojati zaražene sa četiri znamenke jer delta varijanta je strahovito zarazna.
Točno prije 4 tjedna Austrija je bila prva koja je počela izvještavati o povratku zaraženih građana iz Hrvatske, a slijedile su je i druge zemlje. Čak je srbijanski Predsjednik Vučić optužio Grčku, Crnu goru i Hrvatsku za namještanje podataka u vezi broja zaraza. Covid potvrde za ulazak u neki klub na Zrću ne znači da dan poslije netko ne može širiti virus među posjetiteljima i osobljem. Te potvrde daju lažnu sigurnost i potiču ljude na ulaze u bliske nezastićene kontakte. Španjolski četvrti val je upravo i počeo na studenskim festivalima u Mallorci. Kada su shvatili šta se događa, uspjeli su strpati 300 studenata u hotelsku karantenu ali mnogi zaraženi studeni su otišli doma i tamo počeli širiti zarazu.
Problem zapadnog svijeta a time i Hrvatske, je taj što imamo jako puno ljudi koji svoje osobne slobode ne žele uklopiti u kontekst šire socijalne i društvene odgovornosti. Ja osobno sam volio brzo voziti po starim cestama. Kada sam to radio, nisam imao nikoga u autu i obično sam vozio noću kada je prazna cesta. Rizik je uvijek postojao ali taj rizik je bio isključivo moj. Naravno platio sam i kazne za brzu vožnju, što je i logično.
I sada se postavlja pitanje:
Jesu li oni koji se ne žele pridržavati epidemioloških mjera slobodni da se zaraze ako to žele?
Mislim da jesu ali tu dolazi ono ali……………
Jesu li ti isti slobodni da stupe u bliski nezaštićeni kontakt sa svojim roditeljima i da ih zaraze?
Jesu li ti isti slobodni da stupe u bliski nezaštićeni kontakt s svojom rodbinom i da ih zaraze?
Jesu li ti isti slobodni da stupe u bliski nezaštićeni kontakt s svojim prijateljima i susjedima i da ih zaraze?
Jesu li ti isti slobodni da direktno ili indirektno napune bolnice i drugima uskrate medicinsku skrb?
Jesu li ti isti slobodni da direktno ili indirektno prouzrokuju nečiju preranu smrt?
Jesu li ti isti slobodni da nama realnim financijerima ove države nabijaju troškove zdravstvenog sustava?
Jesu li ti isti slobodni da nama realnim financijerima ove države donesu zabrane rada zbog njihovog neodgovornog ponašanja?
Imao sam diskusiju s poznanikom upravo oko ovoga pa da se referiram na njegovu usporedbu s gripom. Nitko u svijetu od 1918. godine nije proglasio pandemiju niti veliku ugrozu za zdravlje građana za bilo koju sezonsku gripu. Bolnice neki put zabranjuju posjete na vrhuncu te sezonske bolesti ali nitko za gripu nije donio nikakve dodatne restrikcije u cilju sprečavanja kolapsa bolnica i smrtnosti. Stupiti u nezaštićene bliske kontakte s roditeljima, rodbinom, prijateljima, kolegama itd. u vrijeme sezonske gripe i ove proglašene pandemije sa donesenim mjerama zaštite ne može biti isto. Uzeti rizik za sebe je OK, ali u isto vrijeme druge izložiti riziku zbog takvog ponašanja je podlo i nehumano.
Karantene i druge mjere sprečavanja širenja zaraznih bolesti nismo izmislili mi nego to postoji od pamtivijeka.
Dubrovnik je bio prvi grad u svijetu koji je 1377. uveo karantenu bez prekida trgovine. Nitko tko je dolazio iz zaraženih područja nije smio ući u Dubrovnik, a da ne provede 30 dana na otoku Mrkanu ili u Cavtatu. Poslije je izolacija produljena na 40 dana, pa je tek tada uveden naziv “karantena”. Milano je uveo drakonske mjere zazidavanja oboljelih u vlastitim kućama (wikipedia).
Ako su stari Dubrovčani mogli normalno živjeti i raditi unatoč zaraznim bolestima koje su harale oko njih, a nama sa svim ovim modernim znastvenim spoznajama to ne uspijeva, onda je problem samo u nekim građanima koji krivo tumače svoje osobne slobode.
