Ova građanska inicijativa je nastala iz frustracija i očaja , jer svaki dan strahujemo što će donijeti sljedeći dan.
Hoće li plutajuće brane, koje zaustavljaju širenje ugljikovodika izdržati, hoće li ih jaka južina ili bura potrgati.
Hoćemo li s prvim zrakama sunca opet zateći naše prekrasne kostrenske plaže zagađene, a umjesto zdravog mediteransko zraka, ispunjenog aerosolom, probudit će nas zrak pun mirisa otrovnog uglikovodika.
To je naša stvarnost, a vjerujte da nitko još nezna stupanj onečišćenja ispod same rafinerije, pa vas uvjeravam sa obilnim kišama i pritiskom vodene mase, unutar kraškog podzemlja, curenje ugljikovodika može zaobići postojeće brane, a morske struje i vjetar to mogu odnijeti i dalje od Kostrene.ž
Nitko tu više nije siguran
03.listopada 2024 predstavnik INA-e je na sjednici Županijske skupštine upoznao vijećnike PGŽ o poduzetim radnjama u vezi onečišćenja. I ono što sada bode u oči. Natječaj sanacije trebao bi biti gotov do kraja 2024. godine. Prvo veliko curenje ugljikovodika zabilježano je početkom 2023. godine. Nakon skoro 2 godine ovdje se govori samo o izradi betonskih brana koje bi treble zamjeniti plutajuće. O sanaciji kraškog podzemlja, odakle ugljikovodici i cure, vršit će se samo kostantan monitoring. Postoje 135 podzemna spremnika, a samo je devet probnih bušotina izbušeno? Koji od njih curi?
Zar se ovdje ne radi o ekološkoj katastrofi k
Ovdje govorimo o natječajima ili tenderima kao da se radi o normalnim ulaganjima u INA-a postrojenja. Zar se ovdje ne radi o ekološkoj katastrofi koja mora imati prioritet nad prioritetima? Ovo traži emergency response, i samo državne agencije koje su vezane za Ministarstvo zaštite okoliša i energetike mogu voditi sanaciju uz sudjelovanje INA-e, koja je odgovorna za ovaj ekološki incident. I opet tu moramo biti iskreni prema INA-i. To onečišćenje se je dogodilo još dok je država bila vlasnik INA-e, tako da je i resorno ministarstvo odgovorno za to.
Kapacitet rafinerije bit će povećan na 4.500.000 tona nafte godišnje. Pokrivat će kompletne potrebe za benzinom u RH, dijelu Slovenije i BiH te 75-80% potreba hrvatskog tržišta za dizelom (NL). Sama država preko trošarina, eko taksi , te PDV ubire 2/3 onoga što platimo za 1 l goriva. To je skoro 7.5 milijardi € novaca.
Kada govorim o zadnjem velikom incident u meksičkom zaljevu ( Deepwater Horizon), BP je samo bio dio “task forca” pod američkim agencijama. Kada ekološki incident/katstrofa “rezultira značajnom prijetnjom javnom zdravlju ili dobrobiti zajednice ,” plan zahtijeva da savezni koordinator na licu mjesta usmjerava sve akcije. Svaki BP supervisor imao je svog oponenta od nekih agancija EPA, NOAA, Coastguard i druge. U tim agencijama su stručnjaci i znastvenici.
Država je prepustila sanaciju INA-i, bez ikakve kontrole i bez ikakvih mjera kažnjavanja , a sada se Općina Kostrena i PGŽ moraju navlačiti s INA-om ako je sve napravljeno kako bi trebalo, i u roku koji je moguć. Mi nismo znanstvenici, niti stručnjaci, niti imamo potrebna znanja kako bi realno sagledali adekvatnu tehnologiju i realne vremenske okvire sanacije.
To je apsurdna situacija. Hoće li ove godine INA-a isplatiti divdentu svojim vlasnicima , uključujući tu i državu, a mi moramo čekati na javni natječaj za sanaciju, kao da curi voda iz špine? INA je privatna kompanija koja prije svega brani interese vlasnika, kao i BP. Tko brani naše , javne interese?
Zar tih 7.5 milijardi € našeg novca nije dovoljno da netko u resornom ministarstvu počne raditi svoj posao za što je i plaćen? Gdje su naši znastvenici i stručnjaci koji mogu ocijeniti INA-in pristup sanaciji?
Spasimo plaže na Kvarneru! – Online peticija
Još jednom apeliram na sve one kojima je stalo da prirode i mora da iskažu svoje građansko nezadovojsto ovom situacijom i podrže našu peticiju.
Bojim se da nam, ako ostanemo ovako inertni , budućnost neće biti svijetla.
