Damir Čargonja Čarli (2): Hrvatsku kvazi-nezavisnu scenu kontrolira politika

Nakon objavljenog intervjua Damira Čargonje Čarlija za portal kulturpunkt, donosimo i neobjavljeni dio razgovora koji je sam Čargonja objavio na faceboku:

KP: Ne javljate se na natječaje? Kako se onda uopće financirate?

D. Č.: Nije da se ne javljamo na natječaje. Ne javljamo se u onom obimu i s onim žarom kakvim smo se prije javljali, a niti nas rezultati tih natječaja više toliko zanimaju. Princip uravnilovke među „običnim“ proizvođačima kulture, monopol zasnovan na prijateljskim odnosima, rodbinskim vezama, dodvoravanju, koketiranju te takozvane nezavisne scene i politike, uzrok su ovakvog ponašanja. U našem slučaju kroz ovakve odluke često se dao iščitati jedan od osnovnih zakona političkog djelovanja neodgovornog društva, nagrade i kazne za „dobro“ ili „loše“ ponašanje, što nas je dodatno uznemiravalo, jer se kosilo s osnovnim načelom našeg djelovanja.

Hrvatska kvazi nezavisna scena ima političku moć iza sebe pa prema tome i kontrolu, a time dobivaju više materijalnih sredstava za njeno održavanje. Ne kažem da kod nas ne postoje nezavisne grupe i pojedinci koji rade dobre stvari ali je međusobna komunikacija onemogućena filtriranjem informacija i to kroz medije koje za potrebe političkih financijera kontroliraju organizacije i pojedinci onog drugog takozvanog NGO sektora …

Tu bih objasnio i razloge našeg nepristupanja hrvatskoj mreži udruga Clubtura prilikom njezinog osnivanja. Razlog je u tome da bez participiranja u političkoj vlasti nema niti nezavisne kulture, a što su osnivači Clubturea prihvatili, što je skroz ludo i ide na mlin upravo onih koji su još šesdestih- sedamdestih shvatili da protiv buntovne mladosti ne možeš ići pendrecima već da ih, za sitne novce i malo moći možeš pridobiti. Na taj način oni nerijetko i ne shvaćajući obavljaju prljave poslove za svoje poslodavce.

Vrhunac ovakve perverzije i manipulacije koja je ista kod nas, a i u svijetu, su video snimke jurišanja „aktivista“ Greenpeacea na tankere u super skupim gliserima koje im je donirao bogati brodovlasnik, majice s likom Che Guevare i jakne od 100 eura koje mora nositi svaki mladi modno osvješteni anarhist, propast i prodaja rock and rolla i bunta kojeg je nosio, spektakularna predavanja samozvanih kritičara situacije, novih medijskih „voždova“ , (Noam Chomsky, David Icke, Oprah Winfrey …) ili neki naši festivali filmova, predavanja i okrugli stolovi na temu ugrožavanja ljudskih prava, recimo, Pakistanaca u Londonu. Ne mislim da je to loše, ali koliko slobodno i snažno današnja nezavisna scena u Hrvatskoj progovara o problemu i istinski se bori  za prava Roma, Srba, homoseksulaca …Vjerujem isto toliko koliko se Englezi bore za prava Škota, Iraca ili došljaka u Engleskoj.
Koliko danas cjelokupno društvo dopušta da sloboda pojedinca bude u jednakosti sa slobodom mase ili da ne kažem veća.

KP: Pretpostavljamo da se mnogi na zagrebačkoj nezavisnoj sceni se ne bi složili s tvojom ocjenom o njihovoj političkoj moći. Možeš li razjasniti što pod tim podrazumijevaš?

D. Č.: Zagrebačka nezavisna scena sigurno nema takvu vrstu moći, niti im je stalo do nje, niti sam ja to tako procijenio. Ona druga scena ima moć. Ona čiji predstavnici sjede u raznim gradskim, ministarskim vijećima i bez imalo srama s očitim sukobom interesa dodjeljuju međusobno velika materijalna sredstva kojima kreiraju i manipuliraju te stvaraju privid postojanja civilnog društva, a za interese svojih poslodavaca. Isto je i u Rijeci, Splitu Osijeku, Dubrovniku … Onima koji ne prodaju svoju nezavisnost i slobodu to je odavno jasno. Njihova pažnja i djelovanje se lukavim političkim činom pokušava usmjeriti upravo na obračun s donedavnim istomišljenicima i raznim plaćenim poltronima. Treba sačuvati hladnu glavu i svoju akciju usmjeriti na pravo mjesto. Odricanjem od pozicija moći koje nam nameće ovakvo nezrelo društvo prvi je korak u ostvarenju čistoće svog izraza. Naravno ukoliko smo se uopće odlučili baviti prosperitetom civilnog društva na bilo koji način.

KP: Sumnjičav si spram pozitivnih aspekata sudjelovanja civilnoga društva u javnim politikama. Nije li borba i participiranje mreže Clubture u pojedinim procesima donošenja odluka dovela da važnih pomaka, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini? Recimo, spašavanje Vijeća za nove medijske kulture koje je 2004. po hitnoj saborskoj proceduri trebalo biti ukinuto, ili recimo osnivanje Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade.

D.Č.: Nisam sumnjičav, nego ja te pozitivne aspekte sudjelovanja mreže Clubtura u pojedinim procesima donošenja odluka u politici ne vidim. Mreža Clubtura je stvorena na inicijativu Multimedijalnog instituta te inicijalne grupe sastavljene od zagrebačkih organizacija stvorenih ili naglo eksponiranih na temeljima jedne druge svehrvatske mreže GLAS-a 99 koja je funkcionirala uz veliku materijalnu pomoć izvana kojom, a kojom su uglavnom manipulirale ove organizacije.

Moment kada ta takozvana mreža dobiva svoj pravni oblik kroz Savez udruga Clubtura potvrdio je da je riječ o strogo hijerarhijskoj organizaciji s ciljem potpune kontrole nezavisne scene na način, „ili si u njoj, ili te nema“.

Postavio bih pitanje gdje su sada organizacije i pojedinci koji nisu prihvatili sudjelovanje u ovoj mreži, a bili su članovi GLASA 99. Takozvano spašavanje Vijeća za nove medijske kulture bilo je samo spašavanje fotelja tog istog Vijeća koje su uredno, u ime nezavisnog sektora koristili uvijek, svima dobro poznati predstavnici Saveza udruga Clubtura.

Osnivanje Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade prati isti način osnivanja kao i model upravljanja tipičan za Savez udruga Clubtura osim što je ovog puta politička veza očitija, a prepoznaje se u organizacijskoj strukturi Centra.
U prvom redu mislim na članice Saveza za Centar koji u sprezi s Gradom Zagrebom vode Centar a čiji istaknuti, uvijek isti pojedinci, uglavnom vode ili su vodili Savez udruga Clubtura. Zanimljiva je činjenica koja situaciju u Rijeci veže sa Zagrebom, ili idejnog voditelja riječkog modela Centra, Saveza udruga Molekula, Davora Miškovića, koji je odnedavno predsjednik Saveza Clubtura i na tome mjestu je zamjenio Eminu Višnjić, a koja je sada ravnateljica zagrebačkog Centra. Volio bih da mi netko odgovori na još jedno pitanje. Ima li u Hrvatskoj novih mladih i pametnih ljudi koji bi mogli voditi ove projekte na svoj način? Naravno da ima, ali to nije cilj. Ako gledam riječku scenu, a verujem da je ostala u Hrvatskoj ista, bunt organizacija koje nisu u Savezu udruga Molekula i Savezu udruga Clubture je sve očitiji. Moja poruka je tim organizacijama da pokušaju prevladati sadašnje stanje te sačuvaju ono što je od hrvatske nezavisne scene ostalo, a da resurse i sredstva koje je stvorio loš model organiziranja usmjere u pravcu istinske borbe za civilno društvo. Istaknuti pojedinci Saveza udruga Clubture trebaju shvatiti da su pogriješili, pomoći u pronalasku novog zamaha scene ili otići.