Naslušali smo se posljednjih 20 godina priča o novom maksimirskom stadionu, gledali smo kako je u to zdanje uzalud ulupano 900 milijuna kuna, a stadion je pritom sve više i više propadao. Kao po špranci, uvijek prije izbora, dugogodišnji gradonačelnik Bandić uskliknuo bi: “Uskoro ćemo imati novi maksimirski stadion, jer Dinamo i Zagreb to zaslužuju.” Nažalost, bila su to lažna obećanja, a Maksimir je danas u lošijem stanju nego ikada. ”Ovo je jedan stari, žalosni istočnoeuropski stadion. Dolazak u takav ambijent za nas je veliki korak u prošlost, ovo zdanje je strašno, kao da smo se vratili u socijalizam”, tako je o stadionu u Maksimiru prije godinu dana zborio švedski nogometni izbornik Janne Andersson, šokiran na kakvom ruglu se igra utakmica Hrvatske i Švedske.
Nakon dugo godina nade da će se nešto promijeniti, da će grad, ali i država konačno shvatiti da je metropoli nužan novi, moderan stadion, Dinamo je shvatio da će novi stadion imati jedino ako si ga izgradi sam. Prije tri godine vodstvo plavih prvi je put poručilo: “Dajte nam koncesiju na zemljište, a mi ćemo stadion izgraditi sami.” Tada je apsolutni gazda u Dinamu još bio Zdravko Mamić, a gradskim i državnim vlastima smetala je, barem javno, nedemokratičnost u vođenju kluba pa su na tu ideju odmahnuli rukom. No stvari su se sada promijenile, Dinamo je, kako je to jučer potvrdio gradonačelnik Tomašević, sve bliži da dobije koncesiju na stadion i zemljište uz njega, i to na 99 godina. A to znači da bi maksimirski klub mogao krenuti u rušenje, a potom i gradnju stadiona. Naravno, sve o svom trošku, što je idealna opcija za Grad Zagreb koji je ionako financijski preopterećen i nema namjere sudjelovati u tom projektu od 60 milijuna eura.
Kako će to Dinamo uspjeti financirati? Dio sredstvima od transfera, dio bankovnim kreditom, a dio s poslovnim partnerom, odnosno velikim sponzorom čije bi ime stadion nosio.
Pročitajte više na linku.
