Bakterijska infekcija grla izazvala je čudno ponašanje osmogodišnjeg dječaka: izljeve emocija, napade smijeha i tikove. U siječnju 2018. Jack McClain, koji je u međuvremenu napunio deset godina, požalio se roditeljima na upalu grla, no kada su simptomi prošli, roditelji su na to zaboravili.
No, nekoliko dana kasnije dječak iz Dumfriesa (Škotska), inače vrlo društven, odbio je ići na nogometni trening zbog napada tjeskobe. Roditelji Alison (44) i Neil (44) ostali su zaprepašteni kada im je rekao da “ne zaslužuje imati prijatelje” i da će se “skinuti i sjediti vani dok ne umre od hladnoće”.
Tijekom četiri mjeseca dječakovo čudno ponašanje poprimilo je sve ekstremniji oblik, pa je jednom prilikom prinio nož pod grlo i rekao roditeljima da “želi u raj”.
Na kraju mu je dijagnosticiran PANDAS sindrom, prenaglašena reakcija imunološkog sustava na bakterijsku infekciju kod djece. Antitijela koja ubijaju infekciju napadaju moždane stanice, uzrokujući drastične promjene u ponašanju, kao što su opsesivno-kompulzivni poremećaj i tikovi.
Djeca koja boluju od ovog sindroma pokazuju simptome slične simptomima mentalne bolesti, ali koji zapravo uzrokuju streptokoke.
Roditelji su prvi put primijetili da nešto nije u redu kada su se vratili s nogometnog treninga s Jackom.
– Ne zaslužujem imati prijatelje. Ne zaslužujem igrati nogomet – ponavljao im je, da bi na kraju zaključio:
– Ne zaslužujem živjeti. Kad dođemo kući, skinut ću se i sjediti vani dok ne umrem od hladnoće.
Dječak nije znao objasniti roditeljima zašto se tako osjeća. Samo je stalno govorio da se ništa nije dogodilo. Jednom prilikom se počeo zlobno cerekati, a kad je progovorio, to nije bio njegov glas.
– Kao da je opsjednut – prisjeća se dječakova majka.
Iste noći pitao je svoje uplašene roditelje zašto mu ne bi pomogli da umre, a sutradan su roditelji pronašli komad papira na kojem je pisalo:
– Jako mi je žao, ne želim više živjeti. Želim ići u raj.
U strahu da dječak ne naudi sebi, majka je hitno zakazala pregled kod liječnika opće prakse, koji ga je uputio u ambulantu za mentalno zdravlje.
– Igrao se s igračkama po podu i bio u svom malom svijetu. Nije izgledao kao Jack, nego kao mali izgubljeni dječak – kaže majka.
Opisujući njegovo stanje, Alison otkriva da je ponekad djelovao preplašeno, da su mu zjenice bile proširene i da ona i njezin suprug nisu bili sigurni da ih je u tom trenutku prepoznao.
U tjednima koji su uslijedili dobio je glasovne tikove i počeo je mucati. Igrao se igračkama za bebe, gledao crtiće za najmlađe. Često je ponavljao besmislene rečenice, vrištao, lajao poput psa i postajao osjetljiv na zvukove i mirise.
– Sve ga je izbacivalo iz takta. Osjećali smo se kao da hodamo po jajima kad smo bili u njegovoj blizini. Naglo je promijenio raspoloženje i potpuno se zatvorio u sebe. Nije mogao više biti s ljudima – kaže njegova majka.
Jack je svoju prehranu ograničio na tjesteninu i sir i jeo je samo u svojoj sobi. Prestao je spavati u krevetu, uvjeravajući roditelje da ne zaslužuje spavati u udobnom krevetu. U svibnju 2018. pedijatrica ga je poslala na magnetsku rezonancu i EEG, no rezultati nisu pokazali ništa neobično.
Očajni roditelji počeli su pretraživati internet i saznali za PANDA. Savjete su potražili od pedijatra dr. Tima Jubija iz Dječje e-bolnice, online servisa koji pomaže roditeljima i njihovoj djeci. U svibnju 2018. Jubi je Jacku dijagnosticirala PANDAS i savjetovala terapiju antibioticima i ibuprofenom, a Jackov liječnik se složio.
PANDAS, dječji autoimuni neuropsihijatrijski poremećaj uzrokovan streptokokom, otkriven je relativno nedavno, 1998. godine. Iako Svjetska zdravstvena organizacija prepoznaje bolest, za nju zna samo mali broj liječnika, što znači da se velikom broju djece dijagnosticiraju i druge bolesti, poput autizma. Tako je bilo i s Jackovim slučajem. Nekoliko dana nakon terapije, Jack je nakon četiri mjeseca muke ponovno postao onaj stari.
