Mary Elizabeth Harrisman provela je devetnaest godina u braku s Russellom Williamsom, odlikovanim pukovnikom kanadske vojske, aktivistom za zaštitu okoliša, vještim mehaničarom, strastvenim šahistom i, u slobodno vrijeme, sadističkim seksualnim grabežljivcem.
Kad je njezin suprug uhićen u veljači 2010. zbog divljačkog silovanja desetaka mladih žena u njihovim domovima i ubojstva dvije od njih, bila je, kako je više puta naglasila, “u pravom šoku”.
“Prevario je cijelu vojsku, pa kako me onda ne bi prevario?” branila se od optužbi da je itekako bila svjesna njegovih zločina, čiji je neizostavni dio poziranje pred kamerama u donjem rublju njezinih žrtava. Na taj je način, smatraju psiholozi, dodatno ponizio sirote žene koje su imala nesreću da padne u njegove ruke, pokazujući apsolutnu moć nad njima.
Istražitelji nisu bez razloga sumnjali u njega. Kuća u kojoj je živjela s muškarcem kojeg je opisala kao “pažljivog, pažljivog, požrtvovnog i velikodušnog muškarca” bila je puna dokaza o njegovim zločinima. Russell je pobožno sakupljao novinske članke o svojim žrtvama, pedantno ih razvrstavajući po datumu napada, a podrum mu je bio prepun seksualnih igračaka poput lisica i bičeva i “trofeja”, nakita i gaćica ukradenih od žrtava.
Kako je moguće, pitali su se detektivi, da Mary Elizabeth nije primijetila te stvari u devetnaest godina braka? No, riječ je o devetnaest proljetnih čišćenja, devetnaest traženja ukrasima od bora, devetnaest paketa prije odlaska na odmor …
Njezino objašnjenje? Izjavila je da joj nije palo na pamet zaviriti u jednu od muževih kutija.
“Po prirodi nisam znatiželjna i potpuno sam mu vjerovala. Zašto bih, pobogu, dirala njegove stvari?!” branila se.
Da je bila znatiželjnija (ili iskrenija), mogla bi spasiti mnoge silovane žene od životne traume, a da ne spominjemo ta dva izgubljena života …
