Udruga „Eko Kvarner“ od samoga je početka u potpunosti podržavala tehnološku rekonstrukciju rafinerije u Urinju, započinje priopćenje ove udruge Osnovni razlog za to bilo je višegodišnje neprihvatljivo zagađenje okoliša od strane tog zastarjelog postrojenja, posljedice kojega su trpjeli ne samo okoliš, već i mnogi naši sugrađani. Nažalost, svjedoci smo da se ni nakon rekonstrukcije ne poštuju standardi zaštite okoliša propisani hrvatskim zakonima i podzakonskim aktima. Najbolji dokaz te teze je nedavno zagađenje od 18. siječnja ove godine, kada je jedina mjerna postaja koja je tada još bila u kakvoj-takvoj funkciji zabilježila kritična prekoračenja dopuštenih vrijednosti sumpornog dioksida (prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zrak iz 2005). To zagađenje je (prema mišljenju konzultiranog sudskog vještaka) moglo uzrokovati respiratorne smetnje (kihanje, sekrecija iz nosa, grebenje i pečenje u grlu, kašalj, otežano disanje) u osoba oboljelih od bolesti dišnog sustava, kao i tegobe kod osoba koje boluju od različitih glavobolja (migrena, vaskularna glavobolja, posttraumatska glavobolja) i slabokrvnosti.
Posebno zabrinjavajućom smatramo činjenicu da je dvodnevnim nadzorom Inspekcije zaštite okoliša utvrđeno da u vrijeme pojave kritičnih razina sumpornog dioksida nije bilo kvarova rafinerijskih postrojenja, Također je zabrinjavajuće što „su u rafineriji poduzete mjere na način da je na svim pećima i kotlovima na kojima je to tehnološki izvedivo umjesto loživog ulja korišten prirodni plin“.
Zbog svega navedenog možemo ustvrditi da:
1) zagađenje zraka od 18.siječnja nije slučajni incident nastao zbog kvara na nekom od postrojenja, već sasvim očekivani i realni događaj koji će se i nakon rekonstrukcije rafinerije često događati kada vremenski uvjeti budu nepovoljni (jugo, magla i nizak atmosferski tlak);
2) pravi razlog tome najvjerojatnije je korištenje neadekvatne visokosumporne nafte za koju rafinerija (prvobitno dizajnirana za daleko kvalitetnije vrste niskosumporne nafte iz Libije i Alžira) nije spremna;
3) uprkos svim najavama i „prijetnjama“ župana Komadine u rafineriji se (kao što smo više puta upozoravali) kao energent i dalje koristi loživo ulje, a ne ekološki daleko prihvatljiviji plin (za što postoje svi potrebni uvjeti);
4) cijelo to vrijeme mjerne postaje koje su 24. siječnja 2011. trebale započeti s radom ne daju građanima informacije o zagađenju. Dapače, čak je i mjerna postaja koja je jedina kako-tako radila 24. siječnja iskopčana, čime se praktički rafineriji dalo slobodne ruke da radi što želi i prikriva rezultate utjecaja na okoliš.
Zbog svega navedenog tražimo:
1) da Općina Kostrena omogući javnosti uvid u već izrađene modele utjecaja rafinerije uslijed buke, potencijalne eksplozije i požara izređene prema SEWESO II direktivi, kao i zagađenja zraka u kojima se odmah uočava da je ne samo cijela Kostrena, već i najveći dio Rijeke ugrožen kancerogenim benzenom i ostalim štetnim plinovima iz rafinerije;
2) da Primorsko-goranska županija prestane umanjivati dimenzije problema korištenja neadekvatne sirovine i energenta u rafineriji i termoelektrani Urinj te da konačno pokrene nezavisni monitoring zagađenja iz Urinja;
3) da nadležno Ministarstvo izda za rafineriju u Urinju rješenje sukladno Rješenju Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva UP/I 351-02/04-05/9 od 19. ožujka 2004. god. kojim se rafineriji u Sisku zabranjuje da u svom tehnološkom procesu prerađuje naftu sa sadržajem sumpora većim od 1.0%;
4) da rafinerija objasni javnosti zašto mjerne postaje još uvijek ne rade, iako se to trebalo dogoditi još 24. siječnja 2011., a građani su i dalje izloženi štetnom i nekontroliranom utjecaju rafinerije.
