Tijekom jučerašnjeg poslijepodneva policijski službenici Policijske uprave primorsko-goranske nastavili su s provođenjem očevida na mjestu gdje je došlo do eksplozije vozila. Da podsjetimo, u 10,45 sati u blizini parkirališta Delta u Rijeci u eksploziji vozila marke Peugeot partner teške ozljede zadobio je 41-godišnji Riječanin, koji je nažalost naknadno u bolnici i preminuo od zadobivenih ozljeda. Vozilo je u poptunosti uništeno, a nastala su i oštećenja na nekoliko drugih u blizini parkiranih vozila. Materijalna šteta prema prvim procjenama iznosi oko 50.000 kuna.
Očevidom je utvrđeno kako je uslijed istjecanja plina iz čelične boce koja se prevozila u navedenom vozilu, došlo do istjecanja plina te se unutar vozila stvorila eksplozivna smjesa, dok se izvor paljenja dovodi u vezu s električnim instalacijama.
Policija je s mjesta događaja izuzela tragove koji će biti poslani na vještačenje te nastavlja s radom na utvrđivanju svih okolnosti pod kojima je došlo do događaja.
Mojne “palit” 🙂
“Eksploziju izazvalo istjecanje plina iz čelične boce” pa to bi i dijete zaključilo, a da nisu tu još uzroci i zatvoreni prostor koji omogućuje zapaljivu smjesu, pa onda malo sunčanja na parkiralištu prije nego je dotični peugeot krenuo dalje, pa onda nalog nadređenog koji radi smanjenja “troškova” dozvoljava/naređuje tramakanje plinskih boca u zatvorenom prostoru, pa onda “malo” neznanja što se radi odnosno zašto se tako radi… Uglavnom cijeli niz uzročno-posljedičnih događaja i okolnosti.
Neželim se natezati sa (ne)odgovornima, ali zaštita na radu nije izmišljena radi same sebe, nego radi zaštite radnika i imovine.
A ako nemaš radnika i imovinu (kapital), nemožeš ni stvarati novu vrijednost. Znači onaj koji misli da tako može opstati, ubrzano radi na svojoj propasti, i takvoga se mora eliminirati iz društva općenito. Pa sjetite se da je nedavno čovjek propao kroz salonitni pokrov u luci ( i umro ), par-sto metara dalje nego se ovo zbilo. Razlozi su bili slični, nalog nadređenog koji radi smanjenja “troškova” dozvoljava/naređuje hodanje po trulim salonitkama. EJ, KOLIKO GLUP MORAŠ BITI DA TO NALOŽIŠ?!?!?
I tako dalje, itd… I za pet dana kao da ništa nije bilo…
I onda mi neki KEPEC ili DUDEK (nesjećam se više tko) predbaci da šta se ja smijem…
E pa smijat ću se do mile volje, kad god naletim na nešto vrijedno moga smijeha 🙂
A to što ti neznaš razlučivati čemu sam se ja smijao, za početak razmisli prije nego brzopleto komentiraš nešto.