‘Fejsbuk generacija’

21. je stoljeće! Točnije 2012. Godina se približava kraju i mi imamo osjećaj da svakim danom smo sve nesigurniji u sebe, svoju budućnost i općenito tlo pod našim nogama. Je li to uopće potrebno? Čini se da se više nego ikad ističe jaz u ponašanju i stajalištima između „starih“ i „mladih“. Oni prvi kukaju da su oni drugi razmaženi, neodgojeni, sa potpuno poremećenim sustavom vrijednosti i listom prioriteta, dok oni drugi zamjeraju prvima da su zaostali u percepciji društvenih i osobnih načela i normi. To je tako od pamtivijeka, reći će neki. I istina je, ako uzmemo u obzir onu staru da „svako vrijeme nosi svoje“, spojimo je sa evolucijom kako fizičkom tako i duhovnom pa dobijemo kao rezultat da su mlađe generacije naprednije u odnosu na starije. I s tim se slažem. Bilo bi žalosno da nisu. No, u kojoj mjeri to možemo tvrditi i je li taj današnji jaz najveći dosada? Isključivost i pusta generalizacija nikada nije bila dobra karakteristika pa ne možemo reći da smo mi, djeca, naših „starih“ u odnosu na njih u potpunoj prednosti. Ne, ne… Kada bi tako gledali stvari, bili bi u krivu. Naši roditelji su naši temelji za napredak! Svakako mi se čini točnim da je današnji jaz poprilično veći od nekadašnjih između očeva i sinova, kćeri i majki, a tako je jer se nalazimo u jednom od najplodnijih tehnoloških desetljeća ikada!

Danas se sve češće koristi termin „facebook generacija“ za mlađe naraštaje jer gotovo svako dijete danas ima taj virtualni kutak koji mu služi da se interpretira drugima kako ono želi i da ga baš tako drugi vide. Tu su slike, statusi, razne misli, pjesme, osobni scenaristički pokušaji itd. Tu su prijatelji koje ne bismo dugo vidjeli ni čuli da baš nije tog facebooka. Možemo reći da je facebook donio svojevrsnu revoluciju u ljudskim odnosima. Održavanje odnosa, kontakata, upoznavanja pa čak i udvaranja mogu i odvijaju se preko tog virtualnog svijeta. Puno je lakše sve kad sjedite unutar svoja 4 zida, pred ekranom, u sigurnosti doma nositi se sa svim „životnim“ problemima i izazovima nego da ste vani prepušteni na milost i nemilost stvarnom svijetu. Sa svim ovim što sam iznio može se pretpostaviti da sam protivnik facebooka, no, ta bi pretpostavka bila pogrešna. Facebook nudi brojne pogodnosti. Zaista da nije njega, fizički ne bi bilo moguće obići sve naše prijatelje i poznanike i ostati sa njima u odnosima, provjeriti kako su preko njihovih profila, fotki i statusa koje objavljuju. Ali tu bi povukao granicu. Sve ostalo mi se čini previše. Zamišljam facebook kao tipični produkt kapitalističke ideje. Isprva je služio svojoj svrsi savršeno i svi su bili sretni. Imate profil, imaju ga drugi, međusobno vidite neke stvari koje drugi pristanu dijeliti sa vama i vi sa njima i to je to. No, sa evolucijom facebooka, intima je počela padati u drugi plan, a sveopći publicitet svakog imatelja profila na njemu je stao na prvo mjesto. Danas, više niste u mogućnosti kontrolirati koliko ste eksponirani na facebooku i ne određujete u potpunosti što ćete dijeliti sa drugima, a što ne. Uvjeti korištenja s druge strane su toliko demokratski napisani i iz svakog članka nesumnjivo proizlazi kako je facebook napravljen samo i isključivo radi zaštite vaših podataka. Kao da ostavite depozit u banci u tajni sef, a ona ga pokazuje cijelom svijetu i svima govori kako je to tajna i kako nitko drugi za to ne smije saznati. Papir upućuje na jedno, ali iz prakse proizlazi ono što se danas prodaje u ovom neoliberalnom kapitalističkom svijetu – Javnost, intriga, komercijalnost, ekskluziva, zastupljenost. BOOM! Veliki brat vidi sve! Koliko vam puta samo u tjednu dođu razne aplikacije koje vam obećavaju da ćete imati potpuni uvid tko vam gleda profil. Svaki dan čitamo „smiješne“ situacije sa 9gag-a kako ljudi postaju neoprezni pa dobivaju otkaze, raskidaju veze i ostalo jer su bili neoprezni pa su na status napisali nešto što nisu smjeli. Ok, na takav rizik pristajete onog trenutka kad stavite profil. No što je kad vas netko tagira na sliku, ostavi vam komentar, „posta“ nešto na vaš „zid“ itd? Na to možemo utjecati samo tako da isključimo te mogućnosti pa ćemo biti toliko zakinuti da na kraju samo stvaranje profila na facebooku gubi svaki smisao. No hajde, možemo reći da je i to rizik koji moramo prihvatiti jednom kad stvorimo profil.

Sve navedeno je daleko prihvatljivije kada su u pitanju odrasli ljudi koji pred zakonom odgovaraju sa sve tri pravno priznate sposobnosti. Ali, što je sa maloljetnicima? E to, je ono što je danas upitno! Što je sa maloljetnicima – djecom – ljudima koji se tek razvijaju? Ajmo preformulirati pitanje: Što mislite kada je pravo vrijeme da dijete napravi facebook profil? Danas takvo ograničenje ne postoji, ali upravo zbog svega gore navedenog, svatko će zaključiti da bi trebalo postojati. Toliko danas govorimo o psihičkom zlostavljanju djece. Znamo koliko djeca znaju biti okrutna jedna prema drugima i ostaviti trajne posljedice na zlostavljane kolege. Svaki dan se vozimo gradom i nemali broj puta čitamo sa plakata u prolazu – „Zaustavimo zlostavljanje djece u školama!“ i slične parole. Gledamo aid bandove kako pjevuše za svu zlostavljanu djecu od strane svojih kolega i poruke potpore i ohrabrenja. Da se razumijemo, to je dobro! Tako treba i biti. No nitko nije potegnuo pitanje facebooka. Danas djeca u prva 4 razreda osnovne škole rade svoje profile i na njima rade što god žele, ponašaju se kako god žele i ono najvažnije – nitko ih ne kontrolira. Obitelj, škola i ulica su odgojno obrazovne ustanove u današnjem društvu i do sada smo se uvijek zabrinjavali zbog zadnje institucije od ove tri. Vrijeme je da proširimo podjelu i uvrstimo internet kao četvrtu instituciju. Internet… Koliko vam je mama puta opalila šamar jer ste došli doma i izbacili neku riječ, ili oblik ponašanja koji ste naučili na ulici gledajući starije kolege. Ne mislite li da i danas djeca mogu izvesti sličnu stvar zureći u ekran i prikupljajući informacije? Ali dijete nije krivo, ono vidi da mu nitko ne brani odlazak na internet i samim tim pretpostavlja da je to nešto dobro i da je ono što tamo vidi također nešto dobro. Njegov jedini cilj je zauzme svoje mjesto pod suncem i među svojim vršnjacima. Njega nije briga hoće li Grčkoj biti odobren novi kredit, a zašto bi ga i bilo? Njega samo zanima djevojčica plave kose iz prve klupe i kako da joj se baš on svidi. Baš zbog toga, smatram da bi dobna granica da dijete napravi facebook profil trebala biti 16 godina. Zašto? Eto, po vlastitom osjećaju sam je odredio. Znam da cure sazrijevaju prije, ali ne bih radio distinkciju u ovom pogledu u odnosu na muškarce.

Približavam se kraju i zaključujem. Internet je blagoslov i nikako ga ne treba ograničavati, (Ne uzimam u obzir pedofilske i ostale kriminalne stvari) ali njegova bespuća ne smiju biti dostupna svima jer nije svatko spreman da ih apsorbira. Zato i kažem, sa 16 godina, imam osjećaj, mlad čovjek je dovoljno sposoban da rasuđuje dobro od zla i već je dovoljno sazrio u pogledu na sebe i svoju okolinu da percipira stvari na „pravilan“ način. Ako se može ženit’, onda valjda može imat i facebook profil.(filip jakovac)