Dok svijet prati napetosti nakon američkog napada na Iran i zatvaranja Hormuškog tjesnaca, jedan riječki umirovljeni pomorac u Facebook grupi Vapori podijelio je osobno sjećanje na ratne dane u Perzijskom zaljevu 1980. godine.
„Mići osvrt… naviganje Perzijski zaljev, nema mira, povjest se ponavlja…“, započinje svoju objavu, vraćajući se više od četiri desetljeća unatrag – u vrijeme rata između Irana i Iraka.
Plovio je tada na brodu M/B Trepča Jugolinije. Ulazak u ratnu zonu bio je stvarnost, a ne naslov u novinama. „Čim smo prošli Hormoz, američki ratni brodovi oko nas“, prisjeća se. U svitanje je helikopter signalizirao: udaljite se iz ratne zone. Nastupila je panika.
Brod je plovio prema Kuvajtu, gdje su tri mjeseca proveli na sidru. Temperature su prelazile 50 stupnjeva Celzija. „Brod bez klime“, kratko dodaje – rečenica koja dovoljno govori o uvjetima u kojima su živjeli i radili.
Kasnije su uplovili u iransku luku Koromshar. Ondje su se vezali u blizini brodova Uljanik, Krasica i Lika. Ti su brodovi, prema njegovim riječima, potopljeni. „Mi smo uspjeli pobjeć, jer smo bili južnije vezani“, piše. U dramatičnim trenucima sjekirama su sjekli lancane kako bi se odvezali i isplovili. „Pa pucali po nama, već imali na pol spuštene čamce za spašavanje.“
Njegova objava završava jednostavno: „Znat će oni ki navigali u to vrime… samo sijećanja.“
Fotografije koje je tada snimio običnim malim „instamatik“ fotoaparatom razvio je tek po povratku u Rijeku, nakon 15 mjeseci i četiri vijaja.
Dok se danas ponovno govori o Hormuškom tjesnacu kao mogućoj točki globalne eskalacije, sjećanja riječkih pomoraca podsjećaju da su ratne zone i blokade morskih puteva za mnoge bile surova stvarnost – i da se povijest na moru često doista ponavlja.
Fb Daniel Donvito
