Najava rušenja željezničkog mosta preko Rječina ne može se promatrati kao puko tehničko ili operativno pitanje, poručila je na press konferenciji Azra Zubić Zec, predsjednica VMO Centar–Sušak. Prema njezinim riječima, riječ je o odluci koja otvara niz temeljnih pitanja odnosa prema prostoru, industrijskoj baštini, danim obećanjima i, u konačnici, prema građanima Rijeke.
Kako je istaknula, preko Rječine su u prošlosti postojala tri željeznička mosta, od kojih su dva već srušena, dok je za treći dano jasno obećanje da će biti sačuvan. Upravo zato današnja najava njegova uklanjanja, naglašava, nije tehničko pitanje, već test vjerodostojnosti institucija.
Obećanja bez težine i izostanak javne rasprave
Zubić Zec upozorila je da se jednostavnim brisanjem javno danih obećanja, bez obrazloženja i bez rasprave s građanima, urušava povjerenje u sve buduće planove, uključujući one vezane uz Deltu, waterfront i otvorenost grada prema moru. Smatra da bi za svaki zahvat u prostoru morala postojati rana najava i mišljenje lokalne zajednice, dok je ovakvo raspisivanje natječaja, kako je rekla, protivno osnovnim pravilima i načelima planiranja.
Posebno problematičnim ocijenila je postupanje HŽ Infrastruktura, koja je 23. prosinca 2025. objavila javni natječaj za uklanjanje mosta. Objavom natječaja, naglasila je, naručitelj potvrđuje da je zahvat tehnički i pravno izvediv.
Proceduralne nelogičnosti i pitanje transparentnosti
VMO Centar–Sušak upozorava na nelogičnost u tvrdnjama HŽ-a da se tek nakon objave natječaja razgovaralo sa zainteresiranim subjektima o tome može li se most uopće rušiti. Takav postupak ocijenjen je proceduralno neprihvatljivim, jer se o izvedivosti mora raspravljati prije, a ne nakon raspisivanja natječaja.
Ako se tek naknadno ispituje može li se zahvat provesti, smatra Zubić Zec, to ukazuje na lošu pripremu natječaja i ozbiljna pitanja transparentnosti, a u određenim okolnostima može biti i razlog za njegovo poništenje. Prethodno savjetovanje, naglasila je, mora prethoditi javnoj nabavi, a ne završavati paralelno s natječajem.
Iskustvo Sušačkog kolodvora kao upozorenje
Kao upozorenje na posljedice takvog pristupa, navela je slučaj Sušačkog kolodvora, za koji se najprije tvrdilo da „nije presudan“, zatim da „nema alternativu“, da bi se nakon rušenja priznalo kako je gubitak bio nenadoknadiv. „Ne smijemo ponovno doći u situaciju da žalimo tek kad nešto nestane“, poručila je.
Delta, GUP i odluke bez uključenja građana
Zubić Zec podsjetila je da je u važećem Generalni urbanistički plan Grada Rijeke Delta definirana kao poslovno-stambena zona s javnim sadržajima, a ne kao isključivo lučka ili infrastrukturna zona. Iako se riječki waterfront najavljuje više od dvadeset godina, realiziran je tek pročišćivač, dok se istodobno privremeni heliodrom pretvara u stalni, Brajdica ostaje trajni terminal, a najavljuju se novi putnički terminal i solarna elektrana, uz tvrdnje da su izmjene GUP-a tek „formalnost“.
Svaki takav zahvat, naglasila je, zahtijeva izmjene GUP-a i ne može se provoditi bez transparentnog planiranja i stvarne participacije građana, jer Delta prema važećem planu nije servisni prostor luke, već jedan od ključnih prostora budućeg razvoja Rijeke.
Uloga Lučke uprave i dvostruki kriteriji
Predsjednica VMO-a osvrnula se i na ulogu Lučka uprava Rijeka, istaknuvši kako u vrijeme kada se govorilo o očuvanju i sanaciji mosta nije bilo interesa za sudjelovanje, dok za rušenje, kako je rekla, odjednom nema prepreka. Podsjetila je da je Lučka uprava u produbljivanje mora na Brajdici uložila 17,4 milijuna eura, većinom vlastitih sredstava, te izrazila žaljenje što se barem manji dio tog iznosa nije mogao usmjeriti u očuvanje mosta kao vrijedne industrijske baštine.
Zaključila je da se stječe dojam kako Lučka uprava nije razumjela svoju ulogu javnog subjekta i dionika u lokalnoj zajednici, upozorivši na dvostruke kriterije u odnosu prema prostoru i baštini.
Zahtjev za dijalog i poštovanje zajednice
VMO Centar–Sušak, poručila je Zubić Zec, ne osporava potrebu za razvojem, sigurnošću i infrastrukturnim ulaganjima, ali traži dosljednost, transparentnost i poštovanje prema zajednici. Prije donošenja nepovratnih odluka, smatra, mora se otvoriti javni dijalog i poštovati ranije dana riječ.
Posebno je poraznom ocijenila činjenicu da se nitko iz Grad Rijeka nije javno zauzeo za očuvanje mosta, naglasivši da je riječ o baštini grada i njegovih građana, a ne prolaznih uprava. „Grad koji se razvija bez dijaloga ne postaje otvoren – on postaje isključen“, poručila je, zaključivši da je most koji je trebao ostati danas simbol i test koliko su obećanja u ovom gradu doista obvezujuća.
