Home Kolumne Hoće li se ponoviti listopad 1918. godine?

Hoće li se ponoviti listopad 1918. godine?

2115
0
Piše: Boris Bradarić

Nažalost, Hrvatska nije uspjela do kraja rujna popraviti svoju epidemiološku sliku pa u ranu jesen ulazimo s raširenom lokalnom transmisijm COVID-19 virusa. Kada iz jednog tvrdog lockdowna pređete u totalni raspašoj, kao što se dogodilo nama u Hrvatskoj, onda ste u glavama ljudi, posebno mladih, stvorili mentalnu konfuziju s jako puno upitnika u vezi cijele ove pandemije.
Prije neki dan novinar Novog Lista postavio je pitanje kako to da svi korisnici Doma za starije u Delnicama imaju samo lagane simptome, pa pita sam sebe je li virus oslabio? Sljedeći dan iste te novine sa žaljenjem konstatiraju da su tri korisnika tog doma preminula. Ovakve objave u medijima isto stvaraju određenu konfuziju u glavama običnih ljudi.
Svaki zaraženi, barem prva tri dana je asimptomatičan, a stanje se može strahovito pogoršati unutar 24h ili preko noći. Pacijenti imaju blage simptome oko tjedan dana nakon čega im se stanje popravi ili drastično pogorša. Ljudi čije stanje se naglo pogoršalo i postalo kritično, neposredno prije pogoršanja osjećaju se bolje. Po američkim liječnicima koji liječe zaražene, čini se da postoji sedmodnevni period u kojem naše tijelo pokušava naći odgovor na pitanje može li pobijediti ovaj virus ili ne.
Ono što smo vidjeli u listopadu 1918. godine bila je promjena virusa, a drugi val se razlikovao od prvog vala i zahvatio je drugu skupinu ljudi – posebno mlađe ljude. Stručnjaci za pandemiju strahuju da bi Covid-19 mogao proći sličnu krivulju W kao španjolska gripa – najsmrtonosnija pandemija u povijesti. Nakon ljeta, kada smo bili u slabijem kontaktu s virusom, ulazimo u zatvorene prostore i izlažemo se vremenski većoj količini virusa. To je period kada smo imunološki puno slabiji, a izloženi smo i drugim respiratornim bolestima. Po indijskim podacima i studijama, koje su objavljene ovih dana u Journal Scienceu, praćenjem 4 milijuna kontakata zaraženih došli su do zaključka da 71% zaraženih nije zarazilo nikoga. Od onih 29% superširitelja, česti tihi superširitelji su djeca ispod 14 godina starosti, koji prenose virus na roditelje, rodbinu i vršnjake.
Na tom tragu nizozemska vlada hitno odvaja skoro 100 milijuna € kako bi poboljšala ventilaciju u školama. Po zadnjim podacima, treba obraditi još 50% škola. Samo 38% škola ima ventilaciju koja zadovoljava COVID-19 nastavu. Na to ih je još u lipnju upozorio znastvenik d’Hond. O važnosti ventilacije u školama ali i u svim zatvorenim prostorima napisao sam i posebnu kolumnu. Ono što me strahovito iritira je svakodnevno mlaćenje prazne slame o stvarima na koje su znanstvenici iz različitih zemalja već dali odgovore. Znanstveno je dokazano da se virus širi kapljično i mikrokapljično.
Ako je to znanstveni dokaz onda ne shvaćam zato se uopće razgovara s poduzetnicima, roditeljima, nastavnicima o poželjnim ili nepoželjnim mjerama. Maska nam je u ovom trenutku je jedino oružje protiv ovog virusa u zatvorenim prostorima, ako ju svi nosimo. Ako kafići i restorani ne mogu zamijeniti zrak najmanje 6 puta u 1h onda distanca i maske koje nosi osoblje te pranje ruku nije dovoljno da se gosti ne zaraze od gosta koji je širitelj zaraze. Isto tako ako osoblje nosi maske proforma, oko brade, onda je taj prostor potencijalni superspreader, a ne Bela nedeja na otvorenom ako svi drže propisanu distancu.
Ušli smo u listopad s prosječno oko 250 zaraženih dnevno koji su registrirani. COVID odjeli se polako pune. Na respiratoru nam je oko 30 pacijenta s tendencijom rasta. Pitanje je dana kada ćemo probiti dvoznamenkasti broj smrtnosti dnevno. Jedan dio ljudi još uvijek sabotira mjere, a najači smo onoliko koliko je najača naslabija karika. Mjere stožera nisu proaktivne, kao kineske, nego se tempiraju prema clasterima zaraze. U slučaju da se virus promjeni, kao onaj u listopadu 1918. godine, neće biti vremena za resetiranje. Pandemija i demokracija izgleda ne idu zajedno.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here