U emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića, Tereza Kesovija govorila je o svojim susretima s Josipom Brozom Titom i razdoblju bivše Jugoslavije. Cijeli razgovor temeljio se na njezinim osobnim dojmovima i sjećanjima iz mladosti, bez ulaska u političku analizu tog vremena.
„Tito je volio pjesmu ‘Nono’ i uvijek je želio da budem blizu njega. Bio je šarmantan, drag i dobar čovjek. To je bilo vrijeme moje mladosti i imam pravo reći da sam ga voljela“, rekla je Kesovija. Spomenula je i Jovanku Broz, za koju je rekla da je pamti u pozitivnom svjetlu, te da ostaje pri vlastitom iskustvu tog razdoblja.
Rasprava o različitim pogledima na isto razdoblje
U razgovoru je rekla da se način na koji se danas govori o Titu i bivšoj državi promijenio, ali da ona ne vidi razlog za promjenu vlastitog sjećanja.
„Svi smo plakali kada je Tito umro, a danas se o tome govori drugačije. Ja sam ostala ista. Ne dopuštam da me netko mijenja jer to želi“, poručila je. Dodala je da svatko ima pravo govoriti iz vlastitog iskustva, posebno kada se radi o osobnim uspomenama.
Reagirala Željka Markić
Na izjave iz emisije reagirala je Željka Markić, a u objavi se osvrnula i na način na koji je razgovor vođen. Cijeli njezin citat glasi:
„Slušam Terezu kod Stankovića. Gospođi od 87 g. ne mogu zamjeriti da ne zna odvojiti osobno iskustvo s Titom (‘da ju je uvijek želio uz sebe’) od objektivne stvarnosti: da je bio diktator odgovoran za ubojstva stotina tisuća civila i ratnih zarobljenika, a da je Hrvate u emigraciji ubijao do kraja svog života.
Stanković je trebao reagirati
Svaki dan otkriju neku jamu u koju je Titova družina bacala tijela ubijenih po Sloveniji i Hrvatskoj. Dakle, kakav novinar prijeđe šutke preko ovih hvalospjeva? Propusti kontekstualizirati Titovu ‘dobrotu’? Bi li propustio postaviti pitanje o zločinima i diktaturi da je neka pjevačica dizala u zvijezde Pavelića? I to sve na javnoj televiziji, kojoj moramo plaćati pretplatu“ – zaključuje Markić.
Tršćani zgroženi jugoslavenskim zastavama i majicama s Titom za 1. maj
