Mostova kandidatkinja Petra Mandić uvjerena je da je razmjena teških riječi između Sandre Krpan i Marka Filipovića, nakon kandidature potonjeg za gradonačelnika, „dupli pas” SDP-a kako bi na izborima sačuvao svoju poziciju u Rijeci. Mandić, međutim, zaboravlja da kada bi to čak i bila istina, jednom u javnost puštena riječ ili tvrdnja počinje živjeti svoj život ne osvrćući se na intencije onoga tko ju je „pustio u promet”. Pogotovo kada su pitanju ljudi i njihovi međusobni odnosi. Pogotovo pak kada su u pitanju politika i izbori.
Ono što je SDP trebao učiniti odmah, naime objasniti još prije par mjeseci razloge svrgavanja Filipovića, i time izbore dočekati „očišćen” od grijeha, učinili su tek nakon njegova kandidiranja i upiranja prsta u one koji su ga namjeravaju razvlastiti. SDP i Krpan krenuli su prekasno u akciju kontrole potencijalne štete i podastrli javnosti hrpu „dokaznog materijala” – Filipovićevih grijeha, pa to sada izgleda kao međusobno valjanje u blatu dvoje do jučer politički blisko povezanih ljudi.
Zbunjenost u biračkom tijelu
Nije izvjesno da će profiter ovog „sukoba na ljevici” biti HDZ i njegov kandidat „majstor Denis”, koji je munjevito reagirao nadajući se iskoristiti razmjenu udaraca „onoga koji je osramotio SDP” i „one koja mu je zabila nož u leđa”, ali bi svakako štetu mogao pretpjeti sam SDP. Iz jednostavnog razloga što biračko tijelo ne reagira na daljinski upravljač onako kako to misli onaj koji ga drži u ruci. Mnogi će u samom SDP-a a kamo li u njegovom biračkom tijelu biti zbunjeni, neki i podvojeni a neki i razočarani.
Kako vidim i SDP i Sandra Krpan vjeruju da to mogu premostiti. Ufaju se u „crveni val”, vidljivi rast rejtinga stranke nakon predsjedničkih izbora. Ali „efekt Milanović” ne mora se u svakoj sredini odraziti na isti način. Mnogo toga ovisi i o stranačkim spremnostima da se suoče s izazovima ali i o samoj kampanji. Zato treba uzeti s rezervom i ispitivanja javnog mnijenje o rejtingu stranaka prije istresanja u javnost vlastitog prljavog veša.
Opatijski primjer
SDP u Primorsko-goranskoj županiji izgleda nije ništa naučio iz zbivanja u Opatiji uoči lokalnih izbora 2017. godine. Gradska i županijska organizacija stranke tada su stale na stranu Fernanda Kirigina sprječavajući novu kandidaturu njihovog dugogodišnjeg gradonačelnika Ive Dujmića. Kada se u trci Dujmić pojavio kao nezavisni kandidat, dobar dio kampanje bio je obilježen SDP-ovim napadima na Dujmića, kao da do jučer to nije bio i njegov kandidat. I kao da nisu podržavali svaki potez koji je napravio tijekom osam godina u stolici gradonačelnika.
Dujmić nije išao u osobni kontranapad nego je govorio o dotadašnjim uspjesima (koji su bili i SDP-ovi) te najavljivao nastavak realizacije već započetih programa. Da ne duljim, Dujmić je pobijedio. Četiri godine kasnije, Kirigin djelujući sada iz opozicije nije napravio istu grešku. Posvetio se svom programu, diskretno se češući o gradonačelnika i marljivo skupljajući svaki glas. Na kraju je pobijedio i vratio Opatiju „u ruke” SDP-a.
Priče o ‘zamoru materijala’
Pouka? Riječkom SDP-u bi se sada moglo dogoditi isto kao i opatijskom prije osam godina ukoliko nastavi bušiti vlastitu utrobu. Sigurno je da će glavnina i stranačkog i ukupno biračkog tijela uvijek ići za maticom stranke, ali svaki „otpadak”, svako dijeljenje „zajedničkih” glasova može biti važno za konačni rezultat izbora ne samo SDP-a nego i njegove kandidatkinje.
Pogotovo što je riječka politička scena za razliku od opatijske mnogo složenija i zahtjevnija, što postoje kandidati i grupacije koji bi doista mogli iskoristiti ovaj esdepeovski autogol nametanjem u kampanji priče o „zamoru materijala” i konačnoj potrebi promjene vlasti u Rijeci. Nisu tu samo HDZ i Most, nego i SDP-u u Rijeci puno opasniji konkurenti kao što su lista predvođena Ivom Rinčić i Možemo!.
Nekoliko dana uoči raspisivanja lokalnih izbora, čini se da će se do izbornog dana u Rijeci sve vrtjeti oko SDP-a. Svi kandidati i sve stranke odnosno koalicije bit će zahvaćeni dinamikom unutrašnjih potresa u ovoj stranci. Od načina na koji budu reagirali. Od načina na koji budu u stanju uvjeriti birače da zaslužuju njihovo povjerenje kako bi se spriječio „kaos” u gradu, ovisit će i njihov uspjeh. Vjerojatno ćemo biti svjedoci najzanimljivijih riječkih izbora u posljednjih više od trideset godina.
VEZANI ČLANAK: Zatišje pred buru (u čaši vode?)
VEZANI ČLANAK: ‘Izborni kompas’: Neven Šantić piše za Rijeka Danas
