Incijativa za javnu podršku Sanjinu Sorelu poslala je svoje priopćenje medijima, koje prenosimo u cijelosti: “Incijativa za javnu podršku Sanjinu Sorelu potekla je od nekolicine njegovih nekadašnjih studenata, a toj su se inicijativi pridružili Sorelovi kolege i poznanici, drugi bivši i sadašnji studenti te osobe koje ga izravno ne poznaju ali prate i poštuju njegov književni, književnokritički i pedagoški rad.
U svom nedjeljnom broju od 2. srpnja ove godine riječki je Novi list posvetio naslovnicu i čak četiri stranice novinskoga prostora navodnome skandalu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Za skandalozno se ponašanje optužuje upravo prof. dr. Sanjin Sorel, a na temelju za javnost anonimnoga pisma dviju studentica te podrške za javnost također anonimne profesorice s Odsjeka za kroatistiku na kojem je zaposlen Sanjin Sorel.
Naglašavamo: ovaj tekst nije ni napad ni obrana ijedne od strana u ovom nemilu konfliktu. Naš fokus je na ljudskim pravima, i to svih uključenih strana, kao i na energičnome protivljenju plitkom difamirajućem novinarstvu koje u senzacionalističkome formatu plasira nepropitane i nedokazane krajnje negativne tvrdnje o liku i djelu Sanjina Sorela, čime je njemu i njegovoj obitelji nanijeta nepovratna šteta čak i u slučaju da se u naknadnim postupcima iznijete tvrdnje pokažu dijelom ili u cijelosti nevjerodostojnima.
Iz spomenuta novinskogateksta saznali smo za čitav niz optužbi koje dvije studentice iznose na račun prof. Sorela. Saznali smo da postoji i neimenovana “istaknuta profesorica”koja ocjenjuje Sorelovo ponašanje bahatim i neprimjerenim. Nadalje, saznali smo da su se neimenovanestudentice svojim pritužbama usmeno obraćale tijelima fakulteta, pa i rektorici Sveučilišta, ali da nisu podnijele formalnu pritužbu premda su dobile uputu kako to učiniti.
Pri plasmanu teme Novi list nije zauzeo ni najmanji odmak spram tvrdnjidvijustudenticai njihove”istaknute profesorice”kojima se ukupan predavački, pedagoški i ljudski habitus Sanjina Sorela,kao i njegove metode predavanja i ocjenjivanja, dovode u pitanje. Sorel je prikazan ne samo kao arogantan i strog nego i kao svjesno nepravedan profesor koji predavanja i konzultacije tretira kao prilike za vrijeđanje a ispite kao prilike za rušenje studenata. Slučaju je pridodana i politička dimenzija: Sorel je prikazan kao netolerantni ljevičar koji studente omalovažava zbog političkog neistomišljeništva ili čak diskriminira prema naciji i vjeri. Radi se dakle o najtežim optužbama izrečenim anonimno i prikazanim u senzacionalističkom tonu.
Ne pretendirajući ni na kakvu konačnu dijagnozu, usuđujemo se pomislitikako istina u ovome slučaju nije ni jednostavna ni jednoznačna. Između hipoteze da je Sorel monstrum i one suprotne, da su optužbe studentica u najmanju ruku neobjektivne, postoji bezbroj mogućih nijansi. Odlučni glasovi Sorelovih bivših studenata s posve drugačijim mišljenjima, kao i vrlo pozitivni glasovi drugih Sorelovih kolega, također su se u međuvremenu pojavili u javnosti bacajući dodatno svjetlo na kompleksnost ovog slučaja. Ukratko, ovaj je članak svjesno ili nesvjesno prikazao jedno izdvojeno mišljenje kao opće, a i to na krajnje neprimjeren način. Dakako, do kraja i dosljedno branimo manjini pravo da ima i iznosi svoje mišljenje, a sve optužbe se imaju valjano ispitati.
Sa svime time u vidu, treba se zapitati: Je li Sorel doista rekao što studentice navode da je rekao i je li to rekao izravno u njihove uši ili je riječ o kakvu posrednome, možda i pogrešnome prijenosu? Je li zbilja istina da Sorel ruši studente na ispitu čak i kada studenti „znaju sve“? Je li prisustvo Sorelove djece na ispitima redovita praksa ili se možda radilo o oprostivoj iznimci, i jesu li se studenti koje je navodno prisustvo njegove djece ometalo u odgovaranju uopće pokušali požaliti samome profesoru na tu okolnost? Koji su to ispitni zahtjevi koji studentima predstavljaju teškoću i jesu li to sa strane profesora Sorela doista nerazumni, za studente nesavladivi zahtjevi? Dijele li i drugi studenti ista stajališta o profesoru Sorelu koja za novine iznose dvije studentice? Postoji li u svemu tome element nesporazuma? A potrebno je i zapitati se, jer ni takve scenarije nije moguće isljučiti, jesu li studentice o kojima je riječ svoja stajališta artikulirale same ili su možda potpale pod utjecaj moguće treće strane te nesvjesno postale kanalom za plasman nečijeg osobnog animoziteta ili ideološkog nasilja prema Sorelu? Ukoliko je anonimna profesorica “istaknuta”, a Sorel tako nepopularan i osamljen, čemu korištenje javnosti uz istodobno zaziranje od odgovornog nastupa pod vlastitim imenom i prezimenom? Zašto se u startu nisu koristili instrumenti predviđeni akademskim uzusima? Nije li nešto potrebno prvo utvrditi, da bi se tvrdilo?
Odgovore nemamo no znamo da su implikacije doista preozbiljne da bi se slučaju pristupilo olako.Međutim, upravo je tako – OLAKO – čitavoj temi pristupio Novi list.
Žigosati nekoga kao „nečastivog“ sa svim negativnim konotacijama toga u naslovu objavljena atributa, pokloniti toj temi naslovnu stranicu i razvući je potom na čak četiri novinske stranice nije nimalo neutralan novinarski postupak. Objavljen tekst je, nadalje, lišen svake istraživačke dimenzije,pa i ikakva pokušaja provjereiznijetih navoda posredstvom neutralnijih izvora. Sve se to pritom obilno temelji nastereotipu profesora „moćnika“ i studenata kao žrtvene i od profesorske samovolje nezaštićene populacije. (Možda nije naodmet podsjetiti da je bolonjski proces te odnose, nasreću,uvelike izokrenuo i da danas studenti imaju na raspolaganju brojne alate za artikuliranje svojih stavova i za zaštitu svojih prava. Objavljivanje anonimnih, senzacionalističkih i neprovjerenih tvrdnji po novinama ne ide u red tih legitimnih alata.)Neskrivena jednostranost kojom je Novi list iznio temu potiče i širi negativno prejudiciranje ukupnog lika i djela Sanjina Sorela, i to pred najširom javnošću.
Zalažemo se za poštivanje ljudskih prava svih uključenih strana u svaki postupak, pa tako i za pravo studenata da se aktivno služe svim raspoloživim mehanizmima institucijske zaštite kao i da skreću pažnju na slabosti sustava i da traže unapređivanje tih mehanizama. Upozoravamo da je pravo studenata da ne budu korišteni u međuljudskim i ideološkim obračunima pojedinaca u akademiji i izvan nje, a obveza institucija da nadgleda i suzbija i takve devijacije. Skrećemo pažnju na to da su institucijski mehanizmi u cijelosti zaobiđeni i to ne samo na izravnu štetu Sanjina Sorela koji je postao žrtvom izrazito negativne novinarske prakse tzv. „lova na vještice“, nedostojnesvakog ozbiljnijega glasila. Nepopravljiva je šteta svime time nanijeta i svakom naknadnom pokušaju utvrđivanja istine, budući da je u nastalim okolnostima hajke i neminovnih reakcija teško povjerovati da bi ijedan institucijski postupak mogao rezultirati doista nepristranim zaključcima. Pravda je u konačnici ta koja je huškačkim pristupom Novoga lista izravno oštećena, kako to nažalost i prečesto biva kada je se žrtvuje u ime profita, senzacije ili osobnog obračuna.
Pozivamo Sveučilište u Rijeci da zaštiti prof. dr. Sanjina Sorela i sve njegove studente od ovakvih proizvoljnih podmetanja i osigura pravičnost i humanost svih postupaka. Pozivamo sve članove akademske zajednice da se suzdrže od ideološke i osobne manipulacije studentima. Pozivamo etička tijela “Novog lista” i Hrvatskog novinarskog društva da zauzmu jasan i odlučan stav u ovom slučaju”, zaključuju svoj dopis koji je potpisalo 42 kolega i bivših studenata profesora Sanjina Sorela.
