Home Mozaik Interview: Riječanin zarobljen na Arktiku!

Interview: Riječanin zarobljen na Arktiku!

1241
0

Riječanin Damir Međurečan je početkom ožujka krenuo na sjever Norveške sa željom da uslika polarnu svjetlost. Situacija s globalnom pandemijom pomrsila je planove. Dan-dva čekanja na uspostavu letova, pretvorilo se u tjedne, a povratak kući činio kao nemoguća misija. Na kraju je to morao učiniti pješice i biciklom. Ipak, sve bi to ponovio! Za portal Rijeka Danas s Damirom je razgovarao Livio Defranza

Prije svega imam vrlo direktno pitanje: kako to da si se odlučio za putovanje 11. ožujka, tada je sve više europskih zemalja ulazilo u lockdown, nisi očekivao poteškoće na povratku? Pogotovo s obzirom da je Norveška poznata kao skupa zemlja.

Da…našao sam jeftine avionske karte iz Gdanjska za Bodo, jos negdje mislim početkom veljače,
tada jos nije bila opća “frka” oko korone, pa i u vrijeme polaska, dakle 11.03. Hajd, počelo je tada već više oko toga u medijima, počeli su mjeriti temperaturu, znam kad sam išao na aerodrom u Gdanjsk, da su nam ušli u autobus izmjeriti temperaturu, no još nije bilo ni obavezno nošenje maski. Samo su nam izmjerili temperaturu sa onim laserkim mjeracima i to je bilo to .Nama putnicima čak zabavno, smijali se i fotkali sa mobitelima..
Uglavnom, tada još ipak nitko nije mislio da će to doći na taj nivo, bile su neke prve vijesti da je frka u Italiji, ali generalno, kao i kad je neki teroristicki napad, potres… Ono, mediji znaju napumpati stvar, no nitko nije očekivao da ce doći do totalne obustave letova, a pogotovo da će to potrajati.
Trebao sam se vratiti 22.03., a 16.03. stiže prva vijest da je let otkazan, stižu i ostale vijesti da više nema nikakvih letova… i tada to sve zvuči kao pa ne može to potrajati ne znam koliko… svi očekujemo da će opet za koji dan poceti letovi…i tako čekam, čekam… imam se čime uopce zanimati, obilazim od Bodo do Alte, svaki dan očekujući pa moraju ponovo početi letovi…
No nisu. To je ispočetka bilo najgore, ta neizvjesnost, nevjerica, pa šta je ovo, šta ću sad ostati zauvijek u Norveškoj, tko se gdje zatekao ostaje tamo. Kao kad su ljudi u ratu izbjegli iz svojih domova, sve se nadaju da ce tome doci kraj ali nikako ne dolazi…
Tako je to trajalo (čak) do 28.04. kad sam napravio cijeli krug po Arctic Circle, vidim i dalje nema letova! šta ću dalje, i onda se odlučujem kupiti bicikl, pa krenuti opet nadajući se. Pa valjda opet će počet letovi, pa ću uzeti neki let, iz Trondheima, Bergena, Stavangera…
No i dalje nista…
Tako da na kraju sam i došao do juga Norveske, sredinom 6. mjeseca dopuštaju tranzit kroz Dansku kao prema matičnim zemljama, uz oravdanje da kao idem prema Hrvatskoj, puštaju me ipak na biciklu kroz Dansku, pa sam prošao i Dansku, do Njemačke granice, Njemačku granicu sam prošao kroz neku šumu mimo kontrole i uzeo vlak u prvom Njemačkom gradu i u Berlin, tamo imam smještaj, pa je to već bilo kao da sam došao “doma”.

Osjećaš li se u neku ruku “povlašteno” što si zahvaljujući ovom iskustvu izbjegao dosta stresa kojeg su ostali ljudi doživljavali zbog lockdowna i medijskih članaka?

Da, koliko god je bila neizvjesnost, u Norveškoj sam se osjećao sigurno po pitanju same korone, tamo nije bilo zabrane kretanja. Srećom, jer da je bila zabrana kao onda u HR, bilo bi stvarno gadno. Hajd, mogao sam putovati pa je bilo zanimljivije. Na jednom mjestu, poludio bih 🙂
I tamo se nisu nosile maske, nitko, nikada i nigdje… Tu su čak jedno vrijeme ljudima branili da idu van, u prirodu, dok su tamo poticali ljude da idu van. Nisam imao problema niti s policijom. Nije baš da tamo je bila navala policijskih kontrola. Npr jednom sam išao kroz tunel gdje je zabranjeno za pješake jer obilazno preko planine se nije moglo zbog snijega, pa je došla policija, ili par puta sam spavao u bus kućicama uz cestu, pa su stali… Ali ne ono osorno da bi me drilali ili gnjavili, vec naprotiv, da vide jel mi treba možda pomoć…Tamo je savim drugaciji odnos policije i policija je stvarno na usluzi i pomoći građanima a ne da trenira strogocu…bez trenitanja strogoće

104 dana samoce, sto si naucio u tom razdoblju? Ima li nesto sto ce ti ostati cijeli zivot kao pouka?

3) 104 dana samoće…Imam zapravo iskustva sa takvim putovanjima, 3 puta sam biciklirao od Berlina do Nordkappa, znam što su takva putovanja, tako da baš po pitanju samoće nije mi to toliki problem. Iako je ovo ipak bilo drukčije nego kad se ide u normalno vrijeme pa se ima i neki plan i raspored. Ovdje je bila ta neizvjesnost, u smislu pitanja zar ću zauvijek ostati u Norveškoj. Iako sam si na to i imao odgovor: Pa ako je već tako, onda srećom da je to Norveska, a ne da sam zaglavio u nekoj drugoj zemlji. Volim Norvesku!

Rekao si da nakon Norveske namjeravas posjetiti Kanadu, voliš li hladna mjesta ili planiraš slicnu avanturu i u toplijim krajevima?

Većina mojih putovanja obično bude preko ljeta, a onda je kod nas prevruće (barem meni) pa radije odem na sjever nego na more 🙂
A volim i zimu, volim Skandinaviju, irvase, sobove, prekrasnu prirodu…Opet bih ja put Norveške, ali vec sam bio dosta puta, pa nema smisla stalno ići na iste lokacije, a treba mi opet nesto hladno i prostrano, tako da mi se zato i mota po glavi ideja o Kanadi. Na Islandu sam isto bio, autostopom po Islandu. Čim se opet otvore granice, kad se ova situacija stabilizira, najverojatnije ce sljedeće biti Kanada. Avionom do tamo, pa ili ću uzet bicikl na avion, ili ga kupiti tamo, pa od jedne do druge obale, preko cijele Kanade 🙂

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here