Na temu zabrijavajućeg razvoja događaja s koronavirusom, razgovarali smo s poznatim riječkim liječnikom Leonardom Bressanom, predsjednikom koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) za Primorsko-goransku županiju.
Posljednjih nekoliko dana vidimo rekordne brojke novozaraženih u Hrvatskoj, iako nisu sve regije jednako pogođene, npr. u Zagrebu govorimo o izrazito velikom broju slučajeva, dok je u Istri i Rijeci ta brojka daleko manja. Ministar je spomenuo ograničene kapacitete zdravstvenog sustava (kao cjeline). Imate li informaciju koliko su PGŽ i Istarska županija spremne hospitalizirati osoba u isto vrijeme? Koliko je situacija u Rijeci “pod kontrolom”?
Da, primjećujemo već ono što bi se moglo okarakterizirati kao opasnost od eksopnencijalnog porasta broja zaraženih u cijeloj Republici Hrvatskoj. Na sreću, kako Istarska tako i Primorsko-goranska županija bilježe manji broj novozaraE>enih i manji broj oboljelih u odnosu na npr. Zagreb, što je očekivano ako usporedimo gustoću naseljenosti spomenutih područja.
Svaki zdravstveni sustav ima neka ograničenja u svojim kapacitetima što se po meni najviše odnosi ne toliko na raspoloživa mjesta i opremu u bolničkom sektoru, već ponajprije na broj stručnog osoblja koje za oboljele moE>e skrbiti. Ništa nam ne znači mogućost otvaranja nekakvih ‘sportskih dvorana’ ako nećemo imati koga da se tamo brine o oboljelima…
Klinički bolnički centar u Rijeci je u nešto nepovoljnijem položaju nego Opća bolnica u Puli jer pokriva daleko veće područje, a to su čak tri županije, što pred uprav KBC-a stavlja puno veće zahtjeve kako u medicinskom tako i u smještajno/organizacijskom smislu. Na sreću svih naših sugrađana, cijela Uprava KBC Rijeka ulaže izuzetne napore i izuzetno je ozbiljno pristupila reorganizaciji za vremena koja nam očito slijede. Također, izuzetna je suradnja KBC Rijeka s izabranim doktorima opće/obiteljske medicine na ovom području te naši sugrađni mogu biti spokojni što se tiče mogućnosti dobivanja pravovremene i adekvatne zdravstvene pomoći kada potrebno, i to na svim razinama.
Stoga bih ocjenio situaciju zaista još uvijek pod kontrolom.
U medijima se spominje masovna vakcinacija u narednih nekoliko mjeseci. Koliko je zdravstveni sustav u našoj regiji spreman za pothvat (s obzirom da bio takav podvig zahtijevao masovno cijepljenje u vrlo kratkom roku)? Kada možemo očekivati masovnu vakcinaciju?
Sposobnosti cijepljenja većeg broja stanovnika ove županije je direktno ovisna o pravilnom upravljanju kriznim situacijama od strane lokalnih vlasti, a što se vidi s problemima kod cijepljenja protiv sezonske gripe, koja nam dolazi svake godine u ovo doba. To ne bi trebalo predstavljati organizacijske probleme, a ipak će veći broj građana, zainteresiranih za to cijepljenje, ostati uskraćeno za zaštitu od sezonske gripe. Zašto? Loše planiranje pri nabavi dostatnih količina cjepiva odmah po izbijanju epidemije uzrokovane virusom SARS-Cov2 dovela je do toga da je naručeno tek malo više ocjepiva od onih količina iz prošlih godina. Pravilnim promišljanjem i sposobnošću sagledavanja šire slike epidemiološke situacije, nije do toga uopće trebalo doći. To me zabrinjava i što se tiče mogućnosti nabave cjepiva protiv ove nove zarazne bolesti, no vidjet ćemo hoće li se nadležne strukture osvijestiti i ubuduće u lanac planiranja i odlučivanja uključiti i predstavnike obiteljske medicine, jedine struke koja ima cjeloviti i potpuni pogled na ‘širu sliku’ zdravstvenog sustava i osiguravanja adekvatne zdravstvene zaštite stanovništvu.
Sve više ljudi se psihički teško nose s ovom situacijom. Na stranu zdravstveni aspekt i opasnost od Covid-a, no, nisu li ekonomske i druge posljedice karantene, restriktivnih mjera i cijele ove situacije veće od samog Covida? Govorimo o depresiji, o tome da ljudi odgađaju medicinske preglede, dio redovnih aktivnosti (zbog samoizolacije je bilo manje donacija krvi) je isto pod utjecajem Covid-a. Simptomatično je da je i Vlada RH u jednoj od zadnjih objava “priznala” da je ljudima puna kapa svega. Nije li cijena ovih mjera prevelika s obzirom da je smrtnost koronavirusa i daleko relativno mala?
Cijena može, i možda bude prevelika upravo zbog lošeg planiranja i promišljanja nadležnih struktura, pri čemu prvenstveno mislim na Krizni stožer Civilne zaštite na državnoj razini. Osim prve reakcije, u samom početku izbijanja epidemije, sve je ostalo odrađeno s velikim zakašnjenjem, uz polovične mjere, kao u nekom strahu od ne znam čega. Kao što sam više puta pledirao, trebalo je vrlo konkretnom mjerom usporiti nekontrolirano širenje zaraze jednom vrlo jednostavnom mjerom kao što je obveza pravilnog nošenja zaštitne maskice pri ulasku i za vrijeme korištenja svih zatvorenih prostora, bez obzira na vrstu i namjenu. Naravno za takvu mjeru treba i osigurati nadzor i sankcije u suprotnom slučaju, a što predstavlja preuzimanje osobne odgovornosti svakog građanina za zdravlje cijele zajednice. To je svakako moglo dovesti do drastično manjeg broja zaraženih ali i manjeg broja izostanaka s posla, svakako manji broj građana u samoizolaciji, manji pritisak na sve zdravstvene razine itd. A sada se suočavamo s mogućnošću blokiranja zdravstvenog sustava zbog preopterećenja.
Vi ste u zadnjih nekoliko godina bili čest kritičar vodstva zdravstvenog sustava. Gdje je po vama nacionalni stožer dosad najviše pogriješio i koliko su sami krivi za to? Gledano izvana (inozemstva), stekao sam dojam da su članovi nacionalnog stožera u razdoblju od pola godine prešli iz statusa narodnih heroja u status ovlaštenih mučitelja građna RH, pa zato i ne čude (pretjerane) reakcije pojedinih građana koji ih javno verbalno napadaju za vrijeme novinarskih intervjua.
Vidljivo je i da stanovništvo gubi povjerenje u sam Nacionalni Krizni stožer jer su nakon prve dobre reakcije, čim su očito pali pod utjecaj raznih interesa, kako privrednih tako i političkih, počeli odašiljati prečesto nejasne, kontradiktorne i nesigurne signale što je uzrokovalo najprije zbunjenost a potom i rezigniranost u populaciji. Sada se uvidjelo da zbog toga sve manje stanovnika ima povjerenja u njihove odluke jer ih ne provode kako je očekivano, a što u konačnici izaziva i revolt u nekim slojevima građanstva. Č lanovi Kriznog stožera “razgovaraju”, “razmišljaju”, “apeliraju” ali je sve to samo na razini “zamolbe” i “preporuke” a sve je to de facto neobvezujuće i u startu ne može donijeti očekivane rezultate, a što nam svakodnevnica i potvrđuje.
Gledano u globalnim okvirima, vidimo da su neke zemlje poput Novog Zelanda ili Tajvana bolje reagirale od drugih, dok je npr. u Brazilu, SAD-u ili Indiji situacija izvan kontrole. Koji je po vama razlog tomu? Kako je mogu moguće da su zemlje poput Vijetnama, Tajvana i Kine potpuno stavile pod kontrolu epidemiju koronavirusa?
Kao osoba koja je pratila pandemiju od njenog mjesta nastanka (Kina), ne primjećujem da su trenutno Kinezi baš tako “oprezni” kao npr. u nekim drugim zemljama gdje su propisane visoke kazne ako ne nosite masku.
Tamo gdje su donesene konkretne mjere, tamo su one i primjenjivane kao obvezne jer je ipak zaštita zdravlja stanovništva iznad nekih drugih općih prava i svakako je u direktnoj vezi s očuvanjem radnih mjesta i stvaranja novih dobara u korist cjelokupnog stanovništva. Razlika između npr. Kine ili Danske, u odnosu na Hrvatsku je u daleko razvijenijoj svijesti zaštite zajednice od ugroza, to je ipak civilizacijsko dostignuće, a možemo reći (da budemo u trendu) i da je to izvorni osjećaj domoljublja.
Za kraj, kada kada možemo očekivati kraj ove epidemije? Č ak i da dođemo do kraja pandemije, hoćemo li biti u stanju pričati o povratku na staro ili se moramo priviknuti na “novo normalno” otežana putovanja narednih godina, itd.)?
Ja se duboko nadam postupnom smanjenju pritiska negdje sljedećeg proljeća. No, trebat će barem dvije sezone cijepljenja protiv virusa SARS-Cov2 da bi se situacija u svijetu globalno smirila i vratila u koliko-toliku normalu.(razgovarao: Livio Defranza)
