Piše: Kristina PosilovićKao i većina hrvatskih građana, ni ja ne razumijem smisao postojanja nekih političkih stranaka, a vjerujem da nam ni njihove članice i članovi ne bi znali objasniti zašto primjerice sjede u Gradskim vijećima. U redu, zanemarit ćemo, barem na trenutak mada ne bi trebali, interese poput zapošljavanja članova obitelji u gradskim institucijama, gomilanje vijećničkih naknada i naknada za sjedenje u odborima i slično. Hajdemo malo o ideologiji i sramu zbog (ne)postojanja iste.
Sjećate li se gospodina Predraga Šustara i njegove kandidature za gradonačelnika Rijeke 2013.? Dekan Filozofskoga fakulteta ušao je u drugi krug izbora za riječkoga gradonačelnika s impozantnim brojem glasova s obzirom da se radi o osobi poznatoj samo u akademskim krugovima. No ubrzo nakon završetka izborne utrke, Šustar je iz Hrvatskih Laburista prešao u drugi politički tabor, točnije u HDZ. Tom je odlukom nemalo iznenadio riječku javnost pa tako i mene. Smatrala sam da je njegov potez ishitren i da HDZ nije stranka u kojoj bi on mogao ostvariti svoj politički potencijal. Šustar je odluku objasnio ideološkom pripadnošću konzervativnoj političkoj struji. Kako nisam s njim nikada razgovarala o tome, već o laburistima u Europi, nisam ni primijetila da naginje konzervativizmu pa me njegova naknadna identifikacija dodatno šokirala. No dvije godine kasnije, ne mogu odoljeti da se ne upitam čemu i kome služe Hrvatski Laburisti u riječkom Gradskom vijeću. Znam da znate odgovor na to pitanje, znam ga i ja, no ne mogu se načuditi nonšalantnosti političkoga diskursa s kojom ti isti, isti Laburisti daju izjave u medijima kada su u pitanju odluke o našem svakodnevnom životu, a koje su donijeli njihovi koalicijski partneri, riječki SDP-ovci.
Podržavaju proračun Grada Rijeke protiv kojega su ustali čak i HNS-ovci, dobro za njih, možda si uspiju spasiti obraz i okrenuti se promjenama koje nadolaze, ali svakih nekoliko mjeseci prosvjeduju protiv nečega što je posljedica provođenja tog istog proračuna; recimo parkiranje u KBC-u Rijeka, povećanje naknade za novorođenu djecu u 2016. Pa ima li ikoga u tim, tzv. nekada kontroliranim oporbama, danas kontroliranim pitajbogaštosu strankama tko ima pojma što radi i ako ima, je li ga/ju sram što prosvjeduje protiv naplate parkiranja u KBC-u s jedne strane, a što nije prosvjedovao, primjera radi (a ima ih stotine), zbog dugogodišnjega, lošega stanja na Odjelu ginekologije i porodništva. Ili recimo, zašto ti isti, isti Laburisti ne pokrenu, u Gradskom vijeću, pitanje ugovaranja poslovnih prostora u Rijeci pa bi možda u budućnosti i naknada za novorođenčad bila duplo veća jer bi roditelji te iste djece mogli, po principu fer igre ili licitacije dobiti u najam prostor u centru grada po pristojnoj cijeni. Prokleta ležernost s kojom ti isti, isti Laburisti slavodobitno u medijima kažu kako je odluka o naplaćivanju parkinga u KBC-u skandalozna je u najmanju ruku licemjerna. Skandalozna je jer uvreda za zdrav razum kojega, vjerujte mi, Riječani/ke još uvijek njeguju, a i za pamet/pamćenje koje je nekima izgleda na rezervi s obzirom kako lako podižu ruke u Gradskom vijeću.
Zato Šustaru dragi, neka si ti zbrisao, možda ti to nije bila najbolja politička odluka, ali sada mi je, konačno, potpuno razumljiva.
(*Ne moram naravno napominjati da je autorica kolumne protiv naplate parkiranja u KBC-u Rijeka.)
