Home Sport Ivan Mance: Dva puta sam bio blizu Dinama ali sam odustao

Ivan Mance: Dva puta sam bio blizu Dinama ali sam odustao

180
0
Ivan Mance

Bivši sportski direktor Rijeke ostvario je velik uspjeh u turskom Göztepeu s kojim je ušao u elitni rang turskog nogometa. Za Germanijak sasvim otvoreno priča o karijeri, šampionskoj Rijeci, ponudi Dinama i zašto se vjerojatno nikad više neće vratiti u HNL.

U Rijeci je nekoliko dana. Uhvatio je malo odmora nakon sjajne sezone u kojoj je njegov Göztepe osigurao plasman u tursku Süper Ligu. Mance je ondje sportski direktor. Pokazuje kadrove slavlja i ne skriva ponos koji nosi u sebi.

“Cilj je bila Süper Liga. Pa mi nakon velikana poput Fenerbahcea, Galatasaraya i Besiktasa imamo najbolju posjećenost u sezoni. Gotovo svaka utakmica nam je rasprodana. Klub je igrao u polufinale Kupa Uefa svojevremeno i po tradiciji svakako zaslužuju biti dio elite. Međutim, naš cilj je da se projekt realizira tako da radimo strateški, a ne da gruvamo milijune. Da se razumijemo, imamo dobar budžet, ali imamo i svoj neki put kojim idemo”, objašnjava Mance koji je imao turbulentnu sezonu. Početak nije bio dobar, morao je mijenjati trenera…

“Imali smo sjajnog trenera iz Srbije, mlad i talentiran. No, ušli smo u seriju remija i morali smo probati nešto drugo. Projekt bi došao pod upitnik. Dogovorili Stoilova, jednog od najboljih trenera Bugarske svih vremena. Vodio Astanu u LP i Levski. Po stilu Keka… I pogodili. Ostvarili smo ciljeve, imali ludu proslavu i sada smo opet na početku. Očekivanja su velika jer se bliži 100-godišnjica kluba, ali moramo biti strpljivi. Imamo svoj put…”, tumači Mance. A njegov put je bio od Rijeke pa preko Cipra do Turske. Doduše, mogao se vratiti u HNL jer je imao nekoliko opcija, ali to ga nije uopće zanimalo.

“Prije svega, jako je teško otići u inozemstvo kao sportski direktor iz Hrvatske. Osim Darija Srne koji je ikona Šahtara, nemate niti jednog da je istaknut. Zašto? Nije im zanimljiva naša zastava kao što su one iz Španjolske ili Portugala. Pa nema niti trenera previše osim tih nekoliko s velikim igračkim karijerama. Jednostavno, ne shvaćaju nas ozbiljno. Ja sam otišao na Cipar gdje smo napravili dobar posao. Došao je poziv iz Turske i odlučio sam otići jer sam bio svjestan da moram ući u neke životne rizike ako želim uspjeti”.

Prije nego što su ga sreli na Korzu, s Ivanom Manceom čuli su se nekoliko puta telefonom. Razlog je uvijek bio isti; poziv Dinama koji se ne odbija. Osim ako niste Mance iz Rijeke…

“Dva puta smo pričali, ali na kraju nisam se odlučio na taj korak. Ovako, ja nisam imao nekakvu igračku karijeru. Imao sam san da odem negdje van. Doduše, bio sam godinu dana u Izraelu, ali to nije bilo to. I onda kada sam već otišao, mislio sam si da je neozbiljno vratiti se u HNL. To je naravno jedan od faktora. Nije tajna da sam vezan uz moju Rijeku, ali i da smo u dobrom projektu. Dakle, bili su razgovori u dva navrata i nisam pristao. Zvali su me iz još nekoliko naših klubova, ali nisam se htio zamarati. Svoj sam, nisam ničiji i ne želim biti dio nečega. Sve ide u dobrom smjeru pa bi nekako bilo ludo da se vraćam u neizvjesnost i stres koji je ovdje permanentan. Zar ne?”.

Kako sam priznaje, Mance je otišao iz Rijeke a da nije bio siguran zna li on uopće raditi posao kojim se bavi.

“Možda zvuči čudno, ali nisam znao je l’ ovo u Rijeci neka sreća ili doista znam voditi procese. Jer, nije Rijeka funkcionirala zbog jedne osobe. Mi smo bili mašina, neki mozaik u kojem je svatko od nas znao što mu je za činiti, ali slika se dobije kada se svi čimbenici sklope u jednu formu. U Pafosu smo, ponavljam, odradili dobar posao. I tu je, eto, dobro pa sam si počeo utvarati kako zaista kužim posao”, smije se Mance. Ne krije da je dijete Rijeke, da je ponosan na posao koji je odradio na Rujevici. Na prvog igrača kojeg je potpisao, a to je bio Andrej Prskalo, pa do onog zadnjeg – Nediljka Labrovića.

“U Rijeci smo zajedno donosili odluke. Tisuću puta smo pretresali, nismo se slagali milijun puta, ali kad smo se odlučili – stali smo svi iza te odluke. Ma nitko u nogometu nije najpametniji. Učimo svakog dana. Možeš biti top, ali ako trener nije dobar nešto ne valja. To je kao formula koja je besprijekoran stroj, ali koja ne vozi bez vozača. Pa ako u budžetu nema love – problem je. Ako nemaš uvjete, to je više problema. Ništa u životu nije jednostavno, najmanje nogomet kao neki proces”, tumači naš sugovornik koji je unatoč poslu koji je imao u Izmiru, redovito pratio borbu Rijeke u HNL-u.

“Svi su gledali Dinamo i Hajduk, a onda se pojavi Rijeka sa šest puta manjim budžetom i napravi posao. Gledaj, tih 36 kola je pošteno za sve. I tako kako završi je zasluženo. Možda Dinamo nije zaslužio tri boda na Rijeci, ali je zaslužio taj naslov jer je na kraju imao najviše bodova u sezoni u kojoj su prolazili sve i svašta. Boli me jer sam navijač Rijeke. I jasno da fali taj trofej na kraju jer nitko ne broji druga mjesta i finala, ali generalno je sezona bila iznad očekivanja. Afirmirali su se neki igrači, na tržištu će biti događanja”, rezimira Mance.

Cijeli intervju pročitajte na linku.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here