Donedavni Rijekin kapetan Ivan Smolčić u ovom je zimskom prijelaznom roku napustio Rujevicu i otišao u talijanski Como. Trener Cesc Fabregas udijelio mu je veliko povjerenje i pružio mu start odmah po dolasku, a Smolčić je odmah oduševio.
Dobre je utakmice odigrao protiv Juventusa i Fiorentine i time pokazao da je spreman za velike izazove. Povodom sjajnog početka razgovarao je za Sportske novosti i osvrnuo se na nedavna zbivanja u karijeri:
“Došao sam u Como da budem takav kakav sam bio u svoje dvije prve utakmice u Serie A. Važna je činjenica da sam u ritmu jer sam stalno igrao u Rijeci. Hvala Bogu da sam odmah nastavio igrati u Comu, da nije bilo nikakve stanke. Imam ogromno samopouzdanje, samo čekam sljedeće utakmice, da budem još bolji. Jako mi je drago da mi je trener Fabregas odmah po dolasku pružio priliku. Nadam se da sam je iskoristio.”
Objasnio je razliku između HNL-a i Serie A: “Razlika je u ritmu, ali i u tehnici. To sam odmah prepoznao u te dvije utakmice koje sam odigrao. Evo jednog primjera… Ide neka duga lopta, očekujem da ću je odnijeti, a suparnik je primi savršeno i rješava me se u tom primanju. To pokazuje s kakvim tehničkim znanjima raspolažu igrači u Serie A. Stalno moraš biti maksimalno koncentriran i oprezan, nemaš sekundu za razmisliti. Mislim da je najveća razlika između Serie A i SHNL-a ta individualna kvaliteta igrača i nije mi trebalo dugo, tek 180 minuta da to spoznam. Trkački je također zahtjevnije, ali ne toliko, zapravo nema prevelike razlike, Serie A od SHNL-a najviše odskače po toj već spomenutoj individualnoj kvaliteti.”
Pomalo iznenađujuće, tvrdi da su treninzi lakši u Italiji: “Treniram u Comu tri tjedna. Mogu, naravno, govoriti u odnosu na one treninge koje sam imao u Rijeci. Iskreno, priznat ću vam da su ovi treninzi kod našeg trenera Fabregasa možda i lakši. Željko Sopić i Radomir Đalović, pogotovo Đalović, imaju teške treninge, intenzivne. Ovdje je lakše trenirati jer se više radi s loptom, više se uigrava, posebno faza obrane, posebno faza napada. Ima, naravno, i dosta taktike. Trener Fabregas ima svoje ideje, točno želi da igramo njegov stil nogometa. To mi se sviđa, taj njegov trenerski rukopis, to se vidi na utakmicama. Često imamo i analize, jako se puno radi na taktici. Točno znamo na kojem dijelu terena svaki igrač mora biti. Zasad ono što radimo na treninzima i ispunjavamo na utakmicama.”
Ne skriva da mu je glavni cilj poziv u hrvatsku reprezentaciju: “Naravno da uvijek razmišljam i nadam se pozivu. Vjerujem da sam na dobrom putu. Cijeli život radim i pokušavam biti bolji da bih jednog dana bio dovoljno dobar da odjenem dres nacionalne vrste, da osjetim taj ponos, tu strast. Ne razmišljam na način da sam već sad napravio neke velike stvari u nogometnom životu, nikad se ne zadovoljavam. Ali, ako jednog dana stigne taj reprezentativni poziv, prvi put u svom životu stvarno bih bio ponosan sam na sebe.”
