Najveći zaljev Hrvatskoga primorja, dužine 4.6 km, širine do 1.1 km, dubine do 40 m. Dio je potopljene Vinodolske udoline dinarskoga smjera pružanja (sjeverozapad–jugoistok), Bakarski je zaljev jedinstveni fenomen. Izgledom djeluje poput jedne velike vrše. Lako je ući, ali onda treba kružiti da bi se izašlo i našlo izlaz. Znaju to dobro tune koje su znale u prošlosti zalutati u zaljev. Znaju to još bolje svi oni ribari Bakra i Bakarca iz nekih drugih, slavnih dana zaljevskog tunolova.
Na trenutke, pomislili biste da ste usred fjorda na Mediteranu. Iz planinskog zaleđa vodom se opskrbljuju izvori u Bakarskom zaljevu čija je zona istjecanja vezana uz rasjedni kontakt vodopropusnih karbonatnih stijena. U kišnim razdobljima količina vode koja istječe vrlo je velika, dok je u pravilu u sušnijim razdobljima istjecanje koncentrirano na nekoliko konkretnijih točaka izviranja i vrulja.
Zaljev je to kojem se divio i svestrani hrvatski prirodoslovac, botaničar i zoolog, planinar i putopisac Dragutin Hirc na kraju 19. st., uvrštivši ga u svoju putopisnu zbirku Hrvatsko primorje. Zaljev je oslikao i austrijski nadvojvoda Ludwig Salvator von Habsburg, uz to još i znanstvenik i istraživač, isto tako krajem 19. stoljeća, koji je uz to izdao monografiju o Bakarskom zaljevu, bogato ilustriranu grafikama prema autorovim skicama – 22 drvoreza u tekstu, 30 drvoreza na umetnutim stranicama te kolorirana litografija Bakarskog zaljeva.
Zapisana je povijest divljenja Bakarskom zaljevu i svemu što on predstavlja kao prirodni fenomen sjevernog Jadrana.
Bilo gdje drugdje u svijetu, takav bi zaljev bio zaštićeni rezervat prirode. Ali ne i kod nas. Ovdje je moguće, greškom ispustiti tank nafte pri čemu parafinski miris uz more grize nosnice, sumporovi spojevi i druge lako ishlapljive naftne komponente među koje spadaju kojekakvi asfalteni, katranske smole, i ostali zasićeni, ‘aromatski’ ugljikovodici se osjećaju u zraku i bez vizualnog spektra daju naslutiti da dobro nije.
I nije dobro, more je uz obalu ovih dana premirno, krcato uljnim filmom, koji se tako lako lijepi za kamenitu obalu. Nekoliko bijelih labudova više to nikako nije, dobili su smeđi dezen. „Da je snijeg, već bi okopnio“, ali ovi labudovi odletjeti neće. „Nit je snijeg, nit su labudovi“ već izljev nafte u Bakarski zaljev, taj, podsjetimo se, bilo gdje drugdje u svijetu zasigurno proglašeni zaštićeni rezervat prirode.
Mnogim ljudima koji fotkaju ovih dana zaljev, glavna tehnika fotografiranja je ulje na moru.
Bakaračka dica, mogli bi u svako doba dana i noći, nabrojati svaku valu i valicu, plažu i plažicu u Bakarcu. Dolazeći iz pravca Rijeke to su redom: Zminca, Dobra, Nasip, Kupalište, Ponton, Mala plažica, Palada, Portić, Skalada, Melina, Mostić, Prva kućica (misli se na ribarske kućice), Druga kućica, Uvala Zavlaški – Sansovo (iznad kojeg se nalazi i istoimeno nogometno igralište) i Kavranić (Treća kućica).
Danas bi još samo dodali da su navedene sve redom zagađene i onečišćene. Svjedoci smo u medijskim izvještajima da je sanacija u tijeku, da su poduzete potrebne mjere, da je onečišćenje lokalizirano. Sve su to miopični pogledi na situaciju. Za potrebe medijskog izvještavanja, političke brige (igre) za lokalnu zajednicu, te samog počinitelja sasvim autarkični. Ali začudo, onečišćenje je i dalje sveprisutno.
Lokalni žitelji nisu zahtjevni. Pa ipak, i takvi, traže samo dvije-tri stvari… sanaciju štete, povratak u prvobitno stanje, obeštećenje i odgovornost pojedinca. Nije se slučajno dogodilo. Netko je tu odgovoran, ekološka se bomba nalazi na samom ulazu u Zaljev, i evo, pred dan-dva, aktivirana je. Sadržaj je jednog tanka završio u zaljevu zatvorenog oblika.
„Ne zna se, ni ure ni časa, kad će doć“, nekad su bakarčani govorili za tune. Danas možemo slobodno ekstrapolirati na izljeve nafte. Da ne spominjemo brodove, koji s vremena na vrijeme, ispuste kaljužne tankove. Za njih se zna, i „ure i časa“. Ako niš, barem bi bilo lako provjeriti u brodskim sustavama kada je što ispušteno. U razloge pitanja zašto, ne želim ulaziti.
I na kraju, kako god ova neprijatna situacija završila u društvenom pogledu, s prirodnog aspekta bura, kiše i izvori će još po tko zna koji puta učiniti svoje. Nešto je sporiji proces, ali priroda ima svoje načine i određene mehanizme očuvanja svojih ljepota.
Ivo Polić, udruga „Tira“
