Izložba ‘Zašto je Borislav Božić živio život beskućnika’ Bit će postavljena u Galeriji Garbas u Rijeci u Užarskoj ulici br. 26. Otvorenje izložbe je u ponedjeljak 28. listopada u 19 sati
Ulaz na ovu izložbu se plaća na način da svaki posjetitelj donese nešto s ovog popisa:
brašno, ulje, tjesteninu, rižu, palentu, konzerve: grah, pelate, grašak, mesni narezak, riblje konzerve, paštete, trajno mlijeko u tetrapaku – obavezno s čepom da se može višekratno koristiti, sapun, pastu za zube, šampon…Prikupljena hrana bit će donirana prihvatilištima za beskućnike u Rijeci
Izložba ostaje otvorena 29., 30. i 31. listopada a može se razgledati od 10 do 19 sati i u tom vremenu posjetitelji mogu donirati navedenu hranu.
Zašto?
Svi postavljamo ovo pitanje. Koliko ga je korisno postavljati? Jeste. Iz nekoliko razloga jer samim upitom angažiramo sve mentalne, emocionalne i moralne snage da reagiramo da do novih beskućništava ne dođe ili da kod postojećih reagiramo na način ublažavanja nastale situacije.
Vrlo često imamo jednodimenzionalnu ili stereotipnu percepciju ovih ljudi. Najčešće iz egoističnih razloga okrećemo glavu od ovakvih sudbina samo da sačuvamo naš uljuljkani, hladni, konformistički duh. Katkada smo bez imalo osjećaja ili nemamo ni malo solidarnog raspoloženja za ovakve situacije koje se dešavaju drugima. Okrećemo se u stranu jer je to netko drugi. Tko su to drugi pa do jučer su oni bili MI. Koje su to konvencije i standardi po kojima su do jučer beskućnici bili dio nas, nas nevidljive mase, a danas su jako vidljivi. Čega su posljedica beskućnici? Dokumentirajući ovu umjetničku akciju fotografskom slikom komentiram činjenicu da su beskućnici dio stvarnosti u kojoj dominira uloga korporativnog kapitala, samovolja pojedinaca, i politike neosjetljive za sudbinu pojedinca. Nastale fotografije makar malo trebaju odškrinuti razmišljanje o mjerama morala, mjerama socijalnih platformi i mjerama aktualnih svjetskih politika koje dimenzioniraju današnjeg čovjeka. Dakle, u vremenima smo koja izostavljaju u dobroj mjeri humanizam tj. jasnu i nedvosmislenu zaštitu i afirmacija čovjeka. Čovjek, tko je to? Odgovor tražimo kroz kontekst beskućnika u kojem se, dijelom, prelama i zrcali današnje društvo.
BORISLAV BOŽIĆ
Diplomirao je Likovnu kulturu, smjer grafika na Filozofskom fakultetu u Rijeci i stekao zvanje profesora likovne kulture i umjetnosti. Pored navedenog studija završio je niz edukativnih programa te je stekao i zvanje majstora fotografije, ali i specijalista za digitalnu fotografiju. Kontinuirano se bavi pedagoškim radom za što je dobio mnoge međunarodne i domaće nagrade i priznanja. Prepoznat je od struke kao inventivan predavač i vrstan metodičar te je angažiran na niz kreativnih projekata koje provodi Ministarstvo prosvjete i sporta, odnosno Agencija za školstvo. Održao je niz predavanja iz područja likovne umjetnosti i fotografije na stručnim i javnim skupovima. Sa svojim stručnim tekstovima surađuje s dva časopisa. Organizira i vodi brojne radionice i drži predavanja na temu slikanja i fotografije.
Godine 1986. dobiva nagradu kao najbolji prosvjetni radnik. Za pedagoški rad i promicanje fotografije 2004. stječe zvanje instruktor-savjetnik s Plaketom Izidora Kršnjavog, a 2005. godine na nacionalnoj razini dodijeljena mu je Godišnja nagrada za rad s mladima na području fotografije. Godine 2006. stječe Povelju Hrvatske zajednice tehničke kulture.
Posebne zasluge ima kao dugogodišnji organizator i voditelj Fotokluba Rijeka. Inicijator je mnogih klupskih projekata i izložbi koje realizira s članovima Kluba. Inicijator je i osnivač Galerije Principij, Odbora za mlade te Kluba ljubitelja analogne fotografije. Akcijama i projektima koje pokreće doprinosi svježem i inovativnom pristupu fotografskom radu. Njegov rad poticajno i afirmativno djeluje na fotografsko okruženje. Mnoge je autore uveo u svijet kreativne fotografije te im pomogao da samostalno njeguju i razvijaju svoj stvaralački nerv. Kao kustos priredio je oko stotinjak izložbi, a u ulozi selektora bio je na više uglednih izložbi, poput nastupa hrvatske selekcije na izložbi Međunarodnog udruženja za umjetničku fotografiju (FIAP) u Bruxellesu 2004. Svojim idejama i neumornim radom dinamizirao je fotografski život Rijeke i znatno šire. Pokrenuo je inicijativu i osnovao Fotosavez Primorsko-goranske županije.
U svojoj umjetničkoj praksi njeguje autorsku fotografiju i grafiku. Sudjeluje na mnogim skupnim izložbama te priređuje niz samostalnih konceptualnih izložbi-projekata koje realizira u javnom prostoru Rijeke (Korzo) ili u galerijima Kortil, Juraj Klović, Muzeju Grada Rijeke…
Njegov rad svojom strukturom i porukom dio je toka suvremenih likovnih praksi te nedvojbeno i snažno korespondira sa senzibilitetom ovoga vremena. Niz godina proučava kreativni aspekt camere obscure i rezultate tog rada stručnjaci su prepoznali, valorizirali te često i nagradili.
Član je HDLU-a Rijeka i predsjednik Fotokluba Rijeka.
Živi i radi u Rijeci.
