Odbjegli trener Rijeke i aktualni trener Dinama dao je intervju za Sportske novosti u kojem je demantirao neke svoje svoje izjave vezane uz rijetko viđen slučaj trenera koji je uoči ključnog susreta u nekoliko sati prešao u izravnog konkurenta.
Kako sad gledate na svoj odlazak iz Rijeke?
– Razumijem da ima tu emocija, možda sam ranio ljude iz Rijeke. Razumijem ih jer vole svoj klub. No, ja sam sretan i zadovoljan što sam Rijeku ostavio u puno boljoj poziciji od one u kojoj sam je zatekao kad sam preuzeo trenersku funkciju. Gledam na sve kao na moj veliki izazov u karijeri, iskorak koji je nekako logičan. Meni jedino nije jasan gospodin Mišković. On je znao prije mene da Dinamo dolazi po mene. To je informacija koju imam. Nije ništa napravio da to spriječi. To je meni bio pokazatelj da jednostavno treba ići dalje. Sva ova hajka koja se dogodila nakon toga, a koja je meni uzrokovala manje probleme, jest jeftini populizam i zabava za narod. Također, nije istina da sam u 14 sati dobio poziv, a sat vremena kasnije bio u Zagrebu. Nemam helikopter. Bio sam do 18 sati na Rujevici, pozdravio se s ljudima koji su tamo bili i čekao sportskog direktora. I dan-danas imam kontakte, što je sasvim normalno u ovom poslu. Imao sam klauzulu koja je u prvom redu stavljena radi otkaza, a ne radi moje odštete. To svi moji kolege i odvjetnici koji rade ugovore znaju. Tu ima dosta licemjerja. Ako mi čestitaš privatno, a nakon toga u medijima izjavljuješ da sam napravio nemoralan potez, izdaju, onda je to što drugo nego licemjerje. I da, onda mi tri dana nakon toga predložiš igrača da ga angažiram za Dinamo! Pa mi sad recite tko je tu moralan, a tko nemoralan? Ja držim da nisam smio odbiti Dinamo kad me želio za trenera. Moram dalje napredovati u svojoj karijeri.
Je li istina da ste htjeli Nediljka Labrovića dovesti u Dinamo?
– Mi smo generalno pričali o vratarima. Odnosno, uzeti li još jednoga koji bi pojačao konkurenciju. Dinamo na svakoj poziciji mora imati najmanje dva dobra igrača. Uvijek moramo biti na maksimalnoj razini i pobjeđivati. Naravno, u tom razgovoru, s obzirom na to da sam trenirao Labrovića, a koji je reprezentativni kalibar, među najboljim vratarima u HNL-u, kazao sam da bi to bila dobra investicija, ali smo se odlučili ostati u ovom sastavu, dati maksimalnu podršku i povjerenje Nevistiću i Zagorcu i ići tako do kraja ove polusezone, pa da vidimo kako će to ispasti. Ali, naravno, danas-sutra treba gledati da se moramo pojačavati na svakoj poziciji. Pritom napominjem da Dinamo nikad nije poslao službenu ponudu Rijeci za Labrovića.
Da ste uspjeli dovesti Matiju Frigana, kojeg ste trenirali, bi li on bio važan današnjoj momčadi?
– Bio bi važan! Frigan je odličan mladi igrač, evo ga sad s A reprezentacijom, potpuno zasluženo. On je nogometaš ogromne energije, htijenja, strijelac koji je pokazao da stalno može zabijati. Eto, to radi i sad u Belgiji, iako igra u momčadi koja je u podređenom položaju. Da, sad s ove pozicije, htio bih ispraviti prvu rečenicu iz prethodnog pitanja, mogu kazati da mi je žao što Frigan nije u Dinamu jer iskoristiv je na više pozicija. Vrijeme radi za njega, njegovo je da igra i zabija. Samo da bude zdrav, onda mu je samo nebo granica.
Jedno hipotetičko pitanje… Da ste ranije bili trener Dinama, biste li vi u momčad vratili Niku Jankovića, bi li za Dinamo igrali Franjo Ivanović i Marco Pašalić?
– Janković je bio igrač Dinama, sad je u Rijeci, ima jedan odnos koji se dijeli 50:50. Ali, Niko puno bolje igra otkad je igrač Rijeke, kao da mu je pao nekakav teret s leđa. Pašalić je pokazao da može stvarati ozbiljnu razliku na terenu, pogotovo s momčadima koje se nisko brane. S jednim svojim udarcem može sve riješiti. Ivanović ima još dosta prostora, potentan je. Da, iako Dinamo imao neke drukčije zahtjeve, sva nabrojana trojica su pokazala da mogu biti prevaga.
