Ukrao zaručnicu iz grobnice i spavao s njezinim mumificiranim tijelom 7 godina
Najjužnija točka SAD-a, otok Key West, oduvijek je bio dom velikih američkih ekscentrika. Mjesto je to koje, daleko od američkog kopna, služi kao svojevrsna zadnja ispostava piscima, sanjarima, glazbenicima i čudacima.
Otok je danas najpoznatiji po tome što je dom potomaka Hemingwayeve šestoprste mačke, a 1940. godine našao se u središtu medijske pažnje, kada se munjevito proširila vijest da se nešto vrlo čudno događa u lokalnom laboratoriju dr. van Kozela. A ono što je otkriveno bilo je previše čak i za stanovnike Key Westa, navikle na nevjerojatne događaje.
Ova, u najmanju ruku, “neobična priča” počinje 31. srpnja 1909., na rođendan Kubanke Maríe Elene Milagro de Hojos, kćeri proizvođača cigareta s Key Westa po imenu Francisco “Pancho” Hojos i njegove supruge Aurore. Maria Elena uglavnom je imala tragičan život.
Sestra joj je umrla od tuberkuloze, a šogora je ubila struja na gradilištu. Ubrzo nakon udaje prvo je doživjela spontani pobačaj, a kasnije, kada je postala majka, suprug joj je uzeo dijete i preselio se u Miami.
Da stvar bude gora, Maria Elena je oboljela od tuberkuloze, u to vrijeme tipično smrtonosne bolesti. Potražila je liječničku pomoć u Mornaričkoj bolnici Sjedinjenih Američkih Država u Key Westu i tada njezina priča poprima vrlo čudan smjer.
Dok je bila u bolnici, upoznala je radiološkog tehnologa rođenog u Njemačkoj po imenu Karl Tanzler – ili kako je on sebe volio nazivati, “Karl von Kozel”. Tanzler je zapravo imao mnogo imena. Rođen po imenu Karl Tanzler ili George Karl Tenzler 8. veljače 1877. u Dresdenu u Njemačkoj.
Malo se zna o njegovom pravom podrijetlu jer je ono što je izumio bilo prilično zbunjujuće jer je često mijenjao podatke. Odrastao je u Njemačkoj, ali je tvrdio da je živio i u Indiji i Australiji, gdje je navodno radio kao električar, kupovao brodove, kupio otok u Južnim morima i počeo graditi prekooceanski leteći avion tijekom Prvog svjetskog rata.
Kad je izbio Prvi svjetski rat, tvrdio je da su ga britanske vlasti zatvorile i da je na kraju rata pušten.
Sigurno je da je 1926. godine, preko Kube, emigrirao u SAD i nastanio se u Zephyrhillsu na Floridi, gdje mu je živjela sestra. Godine 1927. zaposlio se u US Marine Hospital pod imenom Karl von Kozel.
U bolnici je upoznao Elenu de Hojos i odmah se u nju zaljubio. Kasnije je tvrdio da su ga kao djeteta posjećivale vizije njegove mrtve rođakinje, grofice Anne Constantie von Kozel, koja mu je otkrila lice njegove prave ljubavi, egzotične tamnokose žene. Bio je uvjeren da je Elena vizija te žene.
Svojim samozvanim medicinskim znanjem, kako se kasnije pokazalo, Tanzler ju je pokušao liječiti i izliječiti raznim lijekovima, te rendgenskim i električnim aparatima koji su dopremljeni u Marijinu kuću. Obasuo ju je darovima, nakitom i odjećom te joj priznao ljubav.
Prema nekim izvorima, par se zaručio, ali do kraja nije poznato je li mu Elena doista ikada uzvratila ljubav i u kojoj mjeri.
Unatoč Tanzlerovim naporima, Elena je umrla od tuberkuloze u kući svojih roditelja 25. listopada 1931. godine.
Slomljen, Tanzler je platio njezin pogreb i, uz dopuštenje njezine obitelji, naručio izgradnju nadzemnog mauzoleja na groblju Key West, koje je posjećivao gotovo svake večeri dvije godine.
Iako je njenoj obitelji ovakvo ponašanje bilo pomalo čudno, nisu mogli ni zamisliti razloge koji stoje iza toga.
Nitko ne zna što je Tanzlera konačno gurnulo preko ruba, ali vjeruje se da je on “čuo” Elenu kako ga doziva iz groba tražeći da je pusti iz njenog kamenog zatvora. Kasnije je tvrdio da mu se Elenin duh ukazao dok je sjedio kraj njezina groba i otpjevao joj serenadu uz njezinu omiljenu pjesmu.
Lud od ljubavi, jedne noći u travnju 1933., Tanzler se ušuljao na groblje i iznio Elenino tijelo iz mauzoleja, odvozeći ga s groblja u kolicima za igračke. Poveo ju je sa sobom kući. A onda su stvari postale još čudnije.
Dvije godine nakon njezine smrti, Karl Tanzler se suočio sa “zadatkom” da ostatke nesretne djevojke održi “na životu”. Napravio je improvizirani medicinski laboratorij u starom zrakoplovu koji je preuredio i upotrijebio za besprijekorno povezivanje Eleninih kostiju žicom i vješalicama.
Marijino lice opremio je staklenim očima, a kako se koža počela raspadati, zamijenio ju je svilenom tkaninom namočenom u vosak i gips.
Kad joj je i kosa otpala, napravio je periku od kose koju mu je dala Elenina majka nedugo nakon njezina sprovoda 1931. Tijelo joj je napunio krpama da zadrži izvorni oblik te ju je obukao, stavio čarape, nakit i rukavice.
Tanzler je također koristio velike količine parfema, dezinficijensa i konzervansa kako bi prikrio miris i usporio razgradnju tijela. Morao je to učiniti – jer je držao Elenino tijelo u svom krevetu.
U listopadu 1940., Elenina druga sestra, Florinda, čula je glasine da Tanzler spava s ekshumiranim tijelom njezine sestre i suočila se s Tanzlerom u njegovom domu, gdje je Elenino tijelo otkriveno. Tada je uhićen i pritvoren samo zbog oskvrnuća Elenine grobnice jer krađa njezina tijela u to vrijeme nije bila protuzakonita.
“Doktora” su zatim pregledali psihijatri i utvrdili da je uračunljiv za suđenje. No, nakon pripremnog ročišta, optužbe su morale biti odbačene jer je nastupila zastara.
Njezini ostaci bili su izloženi u pogrebnom zavodu Dean-Lopez u Key Westu, gdje ih je vidjelo gotovo 7000 ljudi prije nego što je pokopana u neoznačeni grob na tajnoj lokaciji kako bi se spriječilo daljnje diranje.
U međuvremenu, Tanzler je napustio Key West, vratio se u Zephyrhills na Floridi i napisao autobiografiju koja se pojavila u pulp magazinu Fantastic Adventures 1947. godine. U međuvremenu je čak 1950. postao i američki državljanin.
Ludi znanstvenik nikada nije prebolio svoju opsjednutost Elenom Hojos. Čeznući za svojom izgubljenom ljubavi, napravio je “posmrtnu masku” po njenom liku, koju je držao na lutki u prirodnoj veličini i držao u svom krevetu do svoje smrti 3. srpnja 1952. Neki izvještaji o Tanzlerovoj smrti tvrde da je njegovo tijelo pronađeno u naručju ove lutke, ali to nikada nije potvrđeno.
Sudeći prema njegovoj osmrtnici koja je objavljena u novinama, starac je umro na podu svoje kuće, ali je zabilježeno i da se iznad njegovog tijela nalazi “voštana figura, umotana u svilenu tkaninu i ogrtač”. Čini se da je njegova “zamjena” Elena bila uz njega do samog kraja, prenosi “American Haunting Sink”.
