John Matthew Martinis (rođen 1958.) američki je fizičar i profesor fizike na Sveučilištu u Kaliforniji, Santa Barbara. Ove godine podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku 2025. s Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom za zajednički rad na makroskopskim kvantnim fenomenima u superprovodnicima.
Nedavno je Martinis postao tema medijske zabune kada su ga grčki portali pogrešno predstavili kao grčko-američkog znanstvenika. Iako je vijest ubrzo demantirana, priča se proširila društvenim mrežama brže nego što je sam Martinis stigao reagirati.
“Odjednom su me počeli zvati grčki novinari i postavljati pitanja o mojim ‘grčkim korijenima’. Nisam Grk, nego Hrvat,” našalio se Martinis.
Podrijetlo i rani život
Martinis je rođen 1958. u San Pedro, Kalifornija, a njegovi roditelji imaju različito podrijetlo. Njegov otac je etnički Hrvat koji je došao iz Komiže na otoku Visu, bježeći od jugoslavenskog režima. Majka mu je iz Sjedinjenih Američkih Država.
Nakon završetka srednje škole, Martinis je diplomirao fiziku na University of California, Berkeley 1980. godine. Doktorat iz fizike stekao je 1987. Tijekom doktorata proučavao je kvantno ponašanje makroskopskih varijabli, konkretno faznu razliku na Josephsonovom tunelskom spoju, pod mentorstvom Johna Clarkea. U tom je razdoblju surađivao s Michelom Devoretom, koji je tada bio postdoktorski istraživač.
Znanstvena postignuća i kvantno računalstvo
Martinis je predvodio tim u Google Quantum AI Labu, partnerstvu između UC Santa Barbare i Googlea, gdje su razvili superprovodni kvantni računalni sustav Sycamore. S njim su 2019. godine objavili prvi dokaz kvantne nadmoći, ključnog koncepta u kvantnom računalstvu.
Zajedno s Clarkeom i Devoretom, Martinis je još tijekom 1980-ih demonstrirao kvantizirane razine energije u Josephsonovim spojnicama, što je postalo temelj modernog superprovodnog kvantnog računalstva.
Prednosti kvantnih računala
Martinis vjeruje da su kvantna računala na pragu praktične primjene. “Kad stvorimo potpuno novi tip računala, moći ćemo simulirati atome i molekule, razvijati nove materijale i dizajnirati učinkovitije tranzistore,” ističe.
Ova tehnologija mogla bi riješiti i globalne probleme, poput nestašice kritičnih sirovina. “Primjer su baterije s kobaltom. Ako kvantna računala pomognu u pronalasku zamjenskih materijala, to bi imalo golem utjecaj na održivost i industriju,” dodaje.
Sigurnost i kriptografija
Martinis ne vidi kvantna računala kao prijetnju globalnoj sigurnosti. “Kriptografija se stalno razvija. Kada se pojavi novi kod, netko ga s vremenom razbije. Kvantna računala samo su nova faza u dugoj povijesti sigurnosti, a već se rade sustavi otporni na njih,” objašnjava.
Samostalni rad i sloboda u znanosti
Nakon karijere u akademskom svijetu i Googleu, Martinis je pokrenuo vlastitu tvrtku. “U Googleu je bilo previše politike. Sada možemo stvarati slobodno i bez pritiska,” kaže. Dodaje da je za njega znanost način razmišljanja: “Kad jednom kreneš tim putem, nikada ne prestaješ tražiti odgovore.”
