Dragan Skočić radi sjajan posao s Iranom. Reprezentaciju te države preuzeo je u veljači prošle godine kad je “gorjelo pod petama” i prijetio debakl u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo da bi u 13 utakmica izborio 12 pobjeda uz neodlučeni ishod s Južnom Korejom i praktično je na Mundijalu. Čudo bi se moralo dogoditi da se ne plasira. Uz Zlatka Dalića bit će još jedan Hrvat na svjetskoj smotri u Kataru, pišu Sportske novosti.
Za Božić je doma u Rijeci…
– Uživam, a kako smo napravili dobar posao ovi su mi dani posebno slatki s obitelji. Nije mi lako biti odvojen, trenutačno živim punim plućima… – kazao nam je Skočić kojeg smo ulovili kad je bio na kavi na Zametu.
– Upravo sam pozdravio Mladena Mladenovića, a stigao je Rade Ljepojević. To su nogometni prijatelji. Zamet gdje sam odrastao i Kantrida su moji kvartovi, svi putevi su me cijeli život vodili ka Kantridi. Imam emocije prema Rijeci kao klubu, ali prema Rujevici nikakve. Kantrida mi je drugi dom, čim se približim stadionu osjećam takvu nostalgiju kao nigdje drugdje. Tu sam bio dijete, igrač i trener.
U skupini A trećeg kruga azijskih kvalifikacija drže prvo mjesto sa 16 bodova, druga Južna Koreja ima 14. Dvije ekipe idu u Katar. Treći Ujedinjeni Arapski Emirati su na šest bodova, a do kraja su ostala četiri kola. Matematički nisu na SP-u, međutim vidi se da je to zapravo riješeno.
– Treba nam jedna pobjeda u sljedeće četiri utakmice da budemo sigurni. Emirati bi morali dobit sve, a mi sve izgubiti da nas preskoče, ne znam koliko je to realno… Moram biti profesionalan i ne dopustiti nikakva opuštanja. Već 27. siječnja igramo s Irakom, a potom s Emiratima, obje utakmice doma. Napravit ćemo sve da posao dovedemo do kraja.
Vole li se Iranci opustiti?
– Sviđa mi se njihov mentalitet, on su baš primjer naroda koji može ići preko svojih realnih granica, kako se kaže – daju 120 posto. Po tom pitanju imaju dobar karakter, a nisu igrači koji se opuštaju. Profesionalni su, čak 18 naših iz nacionalne ekipe igra u inozemstvu.
Kakve će vam biti ambicije na Svjetskom prvenstvu?
– Iran nikad nije prošao skupinu pa bi bio uspjeh kad bismo to sada napravili. Imamo kvalitetu za takav domet. Iran je postigao značajne rezultate u pojedinačnim susretima na ranijim Mundijalima, s Portugalom je igrao 1:1, u Rusiji izgubio od Španjolske 1:0, u Brazilu je Messi zabio za pobjedu Argentine 1:0 u 90. minuti. To je pokazatelj da se Iran može nositi sa svakim. Bio je na SP-u u Njemačkoj, Brazilu pa i na zadnjem u Rusiji, ima iskustva.
Biste li voljeli u Kataru igrati protiv Hrvatske?
– Bih, ali to bi bile emocija najjače snage. Srce bi mi bilo podijeljeno. Biti na Svjetskom prvenstvu i voditi reprezentaciju države sa 80 milijuna stanovnika i igrati protiv svoje zemlje, to bi bilo stvarno nezaboravno. Ne znam kako bih se nosio… Tribine bi bile pun navijača Irana i Hrvatske. Očekujem pravu nogometnu ludnicu, Iran će se u Kataru osjećati kao kod kuće, ja bih vjerojatno zaplakao kao pokojni Cico Kranjčar kad je vodio Hrvatsku protiv Brazila 2006. godine.
Mislite da Iran može pobijediti Hrvatsku?
– Ne mislim ništa. Rekao bih da smo sposobni i možemo se nositi sa svima. Ne bih ulazio u prognoze.
Cijeli intervju pročitajte na linku.
