Teški dani ministra Željka Jovanovića, koji se pod pritiskom starije generacije akademske zajednice našao na udaru svojih stranačkih kolega, nastavljeni su smjenjivanjem njegove zamjenice Marije Lugarić.
Iako s radnog mjesta odlazi pod opravdanjem da je stranka nakon smrti Borisa Šprema odlučila na njegovo mjesto poslati nju jer nema više ljudi na listi u II. izbornoj jedinici, a ona je “najniža po činu”, pitanje je da li se premijeru poklopila situacija da ukroti Jovanovića i da pošalje svog čovjeka na Lugarićkino mjesto. Desetkovanje Jovanovićeve ekipe moglo bi se nastaviti i odlaskom njegova pomoćnika Saše Zelenike, zbog čijeg je prijedloga Zakona o znanosti i visokog obrazovanja nastao sukob u SDP-u, jer on još razmišlja o davanju otkaza. Lugarić se u tri mandata kao zastupnica bavila obrazovanjem i bila je kompetentna za zamjenicu, no u SDP-u su odlučili da je veća šteta smijeniti Darka Ledinskog, zamjenika potpredsjednice Vlade Milanke Opačić. SDP u ovom slučaju nije želio prepustiti mjesto u Saboru ni nekom od koalicijskih partnera kao što je to učinio pri imenovanju Mihaela Zmajlovića za ministra.
– Nemam izbora, najsretnija bih bila da moj prijatelj Šprem nije umro i da je sve ostalo kako je bilo. Ne znam tko će me naslijediti, o tome odlučuje premijer – kazala je Lugarić.
Jovanović je odustao od javnih nastupa dok se u stranci ne dogovore o konačnoj verziji zakona. Na muci je, doznaje Večernji list od bliskih mu ljudi, jer ne želi ostati bez Zelenike, koji inzistira na sadašnjoj verziji zakona, a s druge ga strane pritišće premijer koji traži promjene. Ne zna ni tko će mu biti novi zamjenik, čeka odluku stranke.
Novi zakon nije sramotan već suvremen. Jeste li se raspitali u susjednoj Europi koliko se treba truditi za napredovanje? Nije smisao znanosti godinama se debljati na istim plaćama i ne raditi ništa sem nastave. Koja autonomija? Znaš li ti što je to autonomija? Autonomija je kad ti je rektor Pavić doživotni rektor, a u to se nitko ne smije miješati jer Sveučilište Split ima autonomiju. Autonomija Sveučilišta znači prikrivanje stvari kao što su korupcija i nerad kao vlastita stvar, a ne stvar javnosti koja plaća znanost u Hrvata. Autonomija je kad rektor štiti neradnike jer mu se ovi dobro dovoravaju, a znanstveno su napredni kao i on sam. Takav je npr, Senat Sveučilišta. On ima autonomiju, a rektor je faraon. On odlučuje koliko će biti rektor, tko će biti dekan, tko će dobiti novce, koeficijente. Autonomija znaći dobiti rezultate vanjske procjene prema kojoj je preveliki broj studenata ekonomije i prava i veliki broj istih završenih studenata na burzi, a rektor odluči ostaviti upisne kvote istim i dati im koeficijente jer je to matična ustanova.