Posjet groblju duboko je ukorijenjen u kršćanskoj tradiciji i kulturnom naslijeđu. Čuvanje sjećanja na naše pretke smatralo se i duhovnom dužnošću, a način na koji se to čini varira ovisno o običajima i vjerovanjima u različitim krajevima. Iako se posjeti groblju mogu obavljati u bilo kojem trenutku, postoje određeni dani i uvjerenja koji oblikuju ovaj običaj.
Ipak, najveće nedoumice vezane uz pitanje: “kada se ne ide na groblje?” stvaraju veliki vjerski praznici. Mnogi vjeruju da se za Božić i Uskrs ne posjećuju mrtvi. Što je pogrešno mišljenje.
Naime, dan kada je Isus Krist pobijedio smrt i tako darovao vječni život svim ljudima slavi se nekoliko dana. To je drugi dan nakon Uskrsnuća koji je posvećen mrtvima. Prema običajima, na pobusani ponedjeljak grobove najmilijih treba “pobockati” gaženjem zelenom travom. U nekim krajevima obilježava se kao zadušnica. Na groblje se nose obojana jaja i upaljene svijeće.
I za najradosniji kršćanski blagdan Božić posjećuju se pokojnici. Odnosno, na prvi dan Božića dijeli se jelo za pokoj duša umrlih i ide na groblje. Dok se u davna vremena vjerovalo da je večera koja se priprema za Badnjak namijenjena mrtvima, pa su se na nju pozivali.
Kada ne ići na groblje?
Groblje, prema vjerovanju, nije mjesto koje bi trebalo posjećivati noću. Tradicija upozorava da je noć “vrijeme mrtvih” kada njihova energija može biti intenzivnija, a osim dobrih, mogu se susresti i zli duhovi. Posjet noću navodno može uznemiriti duše pokojnika, što prema mističnim uvjerenjima može dovesti do nesreće, bolesti ili problema u obitelji.
Ovo vjerovanje, iako više prožeto folklorom nego teologijom, i dalje je prisutno u mnogim krajevima.
Kad ne znaš hdje je pokojnik.