Home Kolumne Kako biti čovjek 2019. u Rijeci (vodič za preživljavanje u Europskoj prijestolnici...

Kako biti čovjek 2019. u Rijeci (vodič za preživljavanje u Europskoj prijestolnici divljaštva)

2611
0
This image has an empty alt attribute; its file name is grafit2.jpg
Piše: Livio Defranza, foto: Novi list

Nedavni primjeri nasilja, vandalizma i mržnje u Rijeci i okolici postaju sve češća pojava u gradu koji koji teče. Dojam o potpunom moralnom bankrotu postaje sve vidljiviji, a priče o nekoj naprednoj i tolerantnoj Rijeci sve više zvuče kao predizborna propaganda, ne način života ljudi ovog grada. Je li sve moglo biti drukčije, sigurno da jest, ali neke titule (“najtolerantniji i najnapredniji grad u Hrvatskoj”) treba zaslužiti svojim primjerom i ponašanjem, a ne PR kampanjama.

Ono što definitivno zabrinjava nije samo učestalo devastiranje javne imovine od strane nikad otkrivenih vandala ili fizički i šovinistički napadi na manjine, na elementarna ljudska prava ili pozivanje na propale totalitarne režime, već šutnja (ili još gore potpora) mnogih Riječana koji na sve gledaju kao na nešto što se njih ne tiče ili nije vrijedno pažnje. Oni isti Riječani koji će se kasnije hvaliti pred ostalim krajevima o tome kako su oni “otvoreniji od ostatka Hrvatske”, jeste li zaista?

Dovoljno je čitati komentare na raznim riječkim lokalnim portalima da bi posumnjali u dobre namjere mnogih naših sugrađana koji relativiziraju ubojstvo predstavnika srpske zajednice kao “obično ubojstvo bez elemenata nacionalne mržnje” iako više ljudi koji su poznavali počinitelja tvrde suprotno, dok se a na učestalo uništavanje javne imovine gleda kao na “mladost-ludost” fazu.
Kad već govorimo o komentarima na društvenim mrežama, sam autor ovog članka na svakom članku Rijeke Danas koji spominje bilo koju manjinu (vjersku, rodnu ili nacionalnu) mora potrošiti standardnih 5-10 minuta da sakrije redovne ksenofobne komentare koji bi, da ih čovjek pročita, bili odlična referenca za hospitaliziranje u nekoj psihijatrijskoj klinici.

Sve se to dešava u Rijeci koja će (kakve li ironije!) dogodine biti Europska prijestolnica kulture i koja bi trebala najviše reflektirati europske vrijednosti pred ostatkom Hrvatske, i koja svoj demografski kolaps namjerava riješiti dovođenjem stranaca i ljudi iz ostalih krajeva Hrvatske. Jesmo li sigurni da će se, pogotovo nakon nedavnih incidenata, isti osjećati dobrodošli i prihvaćeni od strane većine? Tko bi htio živjeti u gradu gdje riskiraš život zbog “krivog prezimena” ili jer se usuđuješ nekome reći svoje mišljenje?

Nisu primjeri takvog nasilja od jučer, podsjetnik za sve čitatelje, ljudi kao Vitomir Jovičić Simke ili Aleksandar Abramov su ubijeni uz potpuni izostanak trenutne reakcije većine prije 10 godina.
Koliko ljudi mora umrijeti, koliko imovine još mora biti uništeno da se institucije i građani probude iz zimskog sna i da konačno priznaju da – imamo problem?
Ovo pitanje može biti slobodno upućeno gradonačelniku, komunalnom redarstvu, načelniku policije i Odjelu za odgoj i školstvo Grada Rijeke. Neki od spomenutih se redovno pred novinarima hvale uvođenjem Građanskog odgoja kao da je riječ o nekom magičnom rješenju koji će pretvoriti turbo brđane u bečku školu ponasanja. Vidimo i rezultate.
Vjerovali ili ne, uvođenje građanskog odgoja u riječke škole nije i ne može biti lijek za sve bolesti, više se pokazao kao alat za čišćenje savjesti tromih i uspavanih institucija.
Dolazimo do točke gdje smjer u kojem ide naš grad ne ostavlja prostora za ravnodušnost i neutralnost, svatko ima pravo na izbor ali nema pravo stajati sa strane, živjeti u otvorenoj sredini koja poštuje različite i pravila ponašanja, ili živjeti u uskogrudnoj sredini koja ne poštuje pravila. Odluka je na vama.
Osobno mislim da za iskrene Riječane ne postoji pitanje izbora, poštovati tuđe kao svoje i biti protiv nasilja je suština riječkog identiteta, spoznaja da gdje god idemo, u svakoj se sredini možemo integrati bez problema, i da prihvaćamo tuđu kulturu kao svoju, predstavlja par-excellence naš karakter. Izaći iz tih okvira bila bi izdaja samih sebe.
Ako želimo da buduće generacije Riječana budu takve, moramo im pokazati vlastitim primjerom.
I ne, nikad nije kasno i nije sve izgubljeno, jer univerzalne vrijednosti i sigurnost su nešto što se brani i dokazuje svaki dan, i ukoliko to zaboravimo, situacija će samo pogorsati kao i dosad.
Primjer reakcije na devastaciju Urbanog separea u Kružnoj ulici idu u prilog toj tezi i bude nadu – i takvu Rijeku moramo pozdržati, Rijeku koja reagira na negativne pojave u društvu. Hoće li Grad Rijeka i MUP ostaviti takve građane da se sami bore ili biti saveznici, ostaje za vidjeti.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here