Kako se postaje dijete s pedigreom?

Ovoga smo tjedna svjedočili još jednom cirkusu na političkoj sceni. Konačno je HDZ obznanio svoj dugo čuvani program i najavio ga dramatično i teatralno – valjda iz razloga što podsvjesno prihvaćaju dramu hrvatske zbilje!?
Ništa novo i ništa revolucionarno ne nudi niti jedna opcija pa stoga ne znam zašto bismo bilo kome dali glas!?
Ono o čemu danas pišem jest obrazovanje i zapošljavanje – ta mi dva termina idu ruku pod ruku! Dakle što se tiče obrazovanja, obje se opcije odlučuju za besplatno školovanje ili besplatno za redovne studente.
Nadalje, i jedni i drugi nude poticaje za novo zapošljavanje. Ne spominju promjenu i fleksibilizaciju radnog zakonodavstva. Jednako tako, ne spominu reformu i smanjenje državne i javne službe.
Prvo nas potiču da se školujemo te da se naučimo na cjeloživotno obrazovanje –takva su pravila modernoga svijeta u kojemu živimo! Tako nafilani „mantrom“ krećemo u društvo u kojemu „manje vrijediš ako si šljaker“, pa se odlučujemo na studij…neki čak doguraju do magisterija ili doktorata. Natječemo se tko će upistai prestižnije inozemne fakultete ili tečajeve i tko će imati bolji CV. Stara narodna kaže „u mladosti tko ne uči kasnije se puno muči“, no Hrvatska je realnost znatno drugačija!
Danas ti prilikom zapošljavanja traže provjere znanja kao da ćeš se baviti nuklearnom fizikom te sa sobom moraš ponijeti što više preporuka i bogati portfolio kako bi se dokazao da si svo vrijeme radio na sebi te time pokazao volju i entuzijazam potencijalnom poslodvcu.
I onda ti se dogodi „Hrvatska realnost“ – umjesto školovanog i nadasve, visokoobrazovanog gotovog mladog čovjeka poslodavci odaberu konobare, frizere, propale fakultetlije – sinove i kćeri mamica i tatica, bogatih i moćnih stričeva ili ujaka jer im ovi osiguravaju druge poslove pa je to jedna jako lijepa Hrvatska simbioza.
Mladi školovani ljudi ili odlaze u isto ono inozemstvo gdje su se školovali ili se pomire s tužnom hrvatskom sudbinom i prihvate bilo kakav posao jer se od nečega mora živjeti!
Na ovu me problematiku potaknula osobna priča, ali i situacija s kojom sam se susrela u jednom trgovačkom centru. Razgovarajući s trgovkinjama spoznala sam da su sve mahom diplomirane nešto te da ne mogu pronaći posao, čak niti ne mogu dobiti priliku u struci kako bi pokazale da nešto ipak mogu jer je neki sinčić ili stranački podobnik dobio posao iz kvote „usluga za uslugu“.
Kladim se kako vlasnik ovog trgovačkog centra ima najškolovanije trgovkinje te se može pohvaliti da je projekt „s faksa na posao“ u potpunosti uspio!
Uvjeravaju te kako je znanje tvoj najveći kapital i kako ti znanje nitko ne može uzeti! Kapital zasigurno jest – vlasnika trgovačkog centra, jer mu takva struktura radnika možda može i unaprijediti poslovanje, ali djelatnice mogu diplome objesiti „mačku o rep“ i svejedno im je hoće li im netko znanje uzeti kada im je „ubijena“ svaka volja za usavršavanjem.
I tako se vraćamo na onaj izborni program stranaka koji obečava bolje sutra kroz obrazovanje i zapošljavanje…. Bunili smo se kako Hrvatska ima samo 7% visoko obrazovanih – koliko ih je po poslijednjem popisu stanovništva. Ne znam ali s ovakvom slikom i stanjem u kojem se nalaze ove mlade žene iskreno se nadam kako je postotak još i manji.
Voljela bih znati, usude li se političari otići tamo i održati predizborni skup na temu obrazovanja i zapošljavanja – kladim se da ne, ali se jednako tako nadam kako će ove mlade žene upotrijebiti svoju pamet na biralištima 4. prosinca 2011. i uskratiti svima njihove glasove!
Ovi su političari dokazali kako Hrvatskoj ne trebaju sposobni nego podobni. Pokazali su kako se zbog vlastite nesigurnosti i neznanja boje sposobnijih jer bi sposobniji možda nešto i napravili i pokazali koliko su ovi prvi nesposobni.
S pametnima ne možeš vladati i manipulirati. Pemetni ne klimaju glavom i ne ulizuju se, ne viču „da šefe, tako je šefe, kako vi kažete šefe“, oni razmišljaju svojom glavom i promišljaju o problemima i riješenjima – a takvi su prijetnja zajednici.
Kada govorimo o zapošljavanju kladim se kako bi uspješna proizvodnja u Republici Hrvatskoj bila proizvodnja vazelina za uvlakače ili štitnika za laktaroše – ali razvojnu strategiju i plasiraje proizvoda na tržište trebali bi napraviti mladi koji imaju sudbinu djevojaka iz trgovačkog centra. Modela za promidžbenu kampanju bilo bi na pretek, a sigurna sam kako bi se svidjela i ostatku nacije kao i mamicama i taticama – pa ipak su im djeca uspjela!
I dok slušamo isprazna obećanja naših političara razmišljam o vicu, koji bi bio smješan da nije istinit – kada rođak zove rođaka da mu zaposli sina. Ovaj nudi mjesto u marketingu, pa rukovodeće mesto…na kraju rođak kaže: „ali moj mali ima fakultet“ na što će drugi: „ e pa onda će morati za portira“.
Tragikomična je situacija u „lijepoj našoj“, a ono što nam preostaje ili osnovati „stranku diplomiranih bez pedigrea“ ili izaći na izbore i prekrižiti listiće kako bismo pokazali revolt i nezadovoljstvo onime što nam se događa već dvadeset godina. Inače bi se mogao probuditi duh Zmaj Jove Jovanovića koji je davnih godina upozoravao „Gašo, Gašo, crni Gašo šta će s tobom biti“! (gordana lesinger)