Nikola Kalinić je prošlog mjeseca stigao u Hajduk nakon 13 godina izbivanja kao najzvučnije pojačanje zimskog prijelaznog roka. U remiju s Istrom postigao je svoj povratnički pogodak, a sada je u velikom intervjuu za Dalmatinski portal progovorio o nekoliko tema vezanih uz aktualnosti, te njegov život i karijeru.
“Osjećam se odlično. Napokon sam došao doma. Želio sam se vratiti, pomoći nešto napraviti, osvojiti trofej. Moja želja je bila ogromna još od kad sam se prošlog ljeta sastao s predsjednikom Lukšom Jakobušićem. Par puta smo se nalazili, on je dolazio i u Veronu. Nisam mogao otići tek tako, bio sam s Veronom vezan ugovorom, ali pomogao je i trener Igor Tudor.
Na kraju sam, hvala Bogu, uspio doći. U inozemstvu više nisam imao toliko motiva živjeti i igrati, želio sam biti tu jer mislim da još mogu dosta dati. Iako sam imao i druge ponude, ništa me nije moglo odvući. Htio sam se vratiti na Poljud u pravoj spremi, a ne za par godina kad budem u tko zna kakvom stanju” započeo je Hajdukov napadač.
Nakon poraza od Rijeke i remija s Istrom, dio navijača muči pitanje mogu li Marko Livaja i on igrati zajedno: “Po meni je Livaja najbolji igrač HNL-a i zaslužuje mjesto u prvih jedanaest u reprezentaciji. Zabio je 22 gola u prvenstvu, što nije slučajno. Meni neke stvari nisu jasne. Kad Hajduk pobijedi protiv Slaven Belupa, onda je sve dobro – ‘slažu se’.
Kad izgubi od Rijeke, tada ne valja – ‘guše se’. Nitko tko razumije nogomet to ne može reći. Mi nismo isti tipovi igrača. On nije klasična ‘devetka’, špic koji stoji. Livaja se kreće lijevo i desno, ulazi na šut. Samo netko tko ne poznaje nogomet može kazati da se mi ne možemo slagati.
Istaknuo je kako smatra da Hajduk može osvojiti prvenstvo, a nadolazeći Derbi s Dinamom najavio je maksimalno samouvjereno: “Mislim da ćemo mi pobijediti u subotu! Da, ima puno utakmica, ali moramo ovu dobiti da ostanemo gore u vrhu. Mislim da smo mi bolji od Dinama.”
Za njega je hrvatski derbi veći od europskih u kojima je igrao: “Sudjelovao sam u mnogo velikih derbija, poput Inter – Milan, Roma – Lazio, Fiorentina – Juventus, Atletico – Real Madrid. I baš ništa se ne može usporediti s utakmicom Hajduk – Dinamo. To je nevjerojatno, takva atmosfera ne postoji.
Igrao sam ovdje na Poljudu i za Dnjipro, nakon pet minuta više ništa nisam čuo. U dresu Hajduka u takvim susretima nisam osjećao pritisak. Nama je to podrška, vjetar u leđa, a ne uteg. Publika te gura, nosi. To sam i kao mlad igrač osjećao, ja to gledam kao motiv.
Draže mi je kad je Poljud pun jer to su tvoji ljudi koji te nose do pobjede. Većina rodbine i prijatelja je na tribini. Kad igraš Milan – Inter, ideš kasnije kući lagano, ne zove te mater poslije utakmice. Ovdje je teže, veća je odgovornost, ali i više želiš uspjeh.”
Novinare je zanimalo zašto je nekoć ostao u Fiorentini usprkos izdašnijim ponudama iz Kine, a neke glasine kažu da je i zbog aktualnog povratka u Hajduk žrtvovao puno izdašnije gaže: “Kao dijete sam bio sirotinja. Živio sam u Rupotini ispod terace, zimi je bilo minus 10 stupnjeva, a ljeti plus 50. Zaradio sam dovoljno. Jedan put u danu možeš ručati i večerati, ne možeš deset.
Htio sam ostati u Europi, u Italiji, a ne trčati za plaćom u Kinu. Što se Hajduka tiče, vodio me sportski motiv. Želim nešto napraviti, ostaviti pečat, osvojiti. Hajduk nam je svima dao ime i prezime u nogometu, poslao me u svijet, gdje sam lijepo živio i zaradio. Mogao sam se ne vratiti, otići u Saudijsku Arabiju, ali meni je sad ovdje sve gušt.
Vraćaju mi se slike iz doba kad sam bio dijete pa bi u 6 sati ujutro stajao na porti i čekao pokojnog trenera Dragana Sliškovića da krenemo s radom u 7 u dvorani. Uživam sada u svakom treningu i nastupu.”
