Na društvenim mrežama ponovno se dijeli karta Europe koja prikazuje koliko kućanstva troše na ultra-procesuiranu hranu. Iako podaci potječu iz istraživanja starog nekoliko godina, reakcije su svježe i burne, posebno u Hrvatskoj, gdje se mnogi ne mogu složiti s prikazanim brojkama.
Hrvatska pri dnu ljestvice potrošnje industrijske hrane
Prema karti, hrvatska kućanstva na ultra-procesuiranu hranu troše 17,9 % budžeta za prehranu. U usporedbi s ostatkom Europe, Hrvatska se tako našla među zemljama s najmanjim udjelom industrijski prerađenih proizvoda.
Za razliku od toga, Ujedinjeno Kraljevstvo prema istim podacima prelazi 50 %, dok su Njemačka i Irska blizu granice od 46 %. Upravo te razlike potaknule su rasprave o tome što se u Hrvatskoj zapravo jede.
“Ako je ovo točno, onda živimo u prehrambenom raju, a svi znamo da to nije baš tako”, komentirao je jedan korisnik Reddita.
Društvene mreže pune sumnji i pitanja
Rasprava se brzo proširila, a mnogi su doveli u pitanje vjerodostojnost karte. Dio korisnika smatra da brojke ne prate promjene koje su se dogodile u posljednjem desetljeću.
“Ovo je istraživanje iz vremena kad nisi mogao kupiti instant ručak na svakom uglu”, stoji u jednom od komentara.
Pojavila se i tvrdnja da statistika ne uzima u obzir stvarne navike, već samo formalnu potrošnju, što ne mora nužno odražavati svakodnevnu prehranu.
Kuhanje kod kuće kao objašnjenje niskih brojki
Jedan dio sudionika rasprave vjeruje da odgovor leži u navici kuhanja kod kuće. U mnogim obiteljima još je uobičajeno pripremati obroke od osnovnih namirnica, bez gotovih proizvoda.
“Dok neka djeca u Europi nikad nisu vidjela juhu od kostiju, kod nas je to i dalje nedjeljni ručak”, napisao je jedan korisnik, uspoređujući hrvatsku i zapadnoeuropsku svakodnevicu.
Spominje se i dostupnost mediteranskih namirnica te sporiji način života, barem izvan velikih gradova.
Domaće ne znači automatski lagano i zdravo
Drugi dio rasprave ide u suprotnom smjeru. Mnogi podsjećaju da tradicionalna kuhinja često uključuje masna mesa, bijeli kruh i obilne porcije.
“Nije isto jedeš li domaće ili kupovno ako na kraju pojedeš previše”, stoji u jednom od komentara koji je prikupio velik broj reakcija.
Prema tom mišljenju, kalorijski višak i manjak raznolikosti mogu biti jednako problematični bez obzira na podrijetlo hrane.
Pekarnice kao svakodnevna navika
Posebno mjesto u raspravi zauzele su pekarnice, koje su mnogima postale standardan izbor za doručak ili brzi obrok. Burek, pizze, lisnata peciva i hrenovke u tijestu često se navode kao primjeri hrane koja se redovito konzumira, a rijetko doživljava kao industrijska.
“Ako svaki dan jedeš burek, teško je reći da ne jedeš ultra-procesuiranu hranu”, piše jedan korisnik.
Takvi proizvodi često sadrže aditive, stabilizatore i pojačivače okusa, bez obzira na to dolaze li iz pekarnice ili supermarketa.
Što se sve ubraja u ultra-procesuiranu hranu
U raspravama se podsjeća da ova kategorija ne uključuje samo fast food. Gazirana pića, grickalice, gotova jela, instant proizvodi, voćni jogurti, kupovni namazi i džemovi također se ubrajaju u ovu skupinu.
“Problem nisu samo kalorije, nego to što stalno unosimo tvari koje tijelu ništa ne znače”, navodi se u jednom komentaru.
Zastarjeli podaci i nova stvarnost trgovina
Budući da se karta temelji na istraživanju iz 2017. godine, mnogi smatraju da današnje stanje izgleda bitno drugačije. Ponuda gotove hrane u trgovinama znatno je veća nego prije desetak godina.
“Prije si morao tražiti instant ramen, danas ga imaš u svakoj trgovini”, pišu korisnici, uz opasku da svježe voće i povrće često zauzima manji dio polica od prerađenih proizvoda.
