Na poticaj Udruge Krizni Eko Stožer Marišcina potpomognute s 10.738 potpisa žitelja Primorsko-goranske županije Obnašatelj dužnosti Župana gdin Vidoje Vujic je temeljem zakljucka Županijske Skupštine od 25.10.2012. godine pokrenuo postupak revizije projekta ŽCGO Marišcina te je po predanim revizijskim nalazima, 16.05.2013. godine donio i Odluku o osnivanju Povjerenstva za davanje strucnog mišljenja na revizijske nalaze projekta ŽCGO Marišcina. Svi clanovi Povjerenstva, među kojima je i jedan predstavnik Udruge Krizni Eko Stožer Marišcina, obavezali su se da do predaje mišljenja Županu, bez dopuštenja Primorsko – goranske županije, ne mogu umnažati, javno objavljivati, u javnosti iznositi niti komentirati nalaze revizora kao ni mišljenje Povjerenstva na revizorske nalaze, ističe se u današnjoj objavi za javnost Kriznog eko stožera Marišćina.
‘Međutim, ocita dobra volja gdin-a Vujica u potpunosti je dezavuirana uvjetima rada, manipulacijama i
pritiscima koje je Upravni odjel za regionalni razvoj i infrastrukturu Primorsko-goranske županije kao
odgovorno tijelo za strucne i administrativne poslove u radu Povjerenstva, ne samo dozvolio nego i
organizirao, unaprijed planirajuci da rezultat rada Povjerenstva bude u skladu s vec donesenom Županovom
odlukom o nastavku rada na projektu ŽCGO Marišcina bez obzira na revizorske nalaze.
Povjerenstvo je dobilo rok od 30 dana za dostavu mišljenja na revizorske nalaze koji je dodatno skraćen da
bi Župan mogao svoj zakljucak prezentirati na sjednici Županijske Skupštine 11.07.2013. godine.
Članovi Povjerenstva su u vremenskom roku od jednog sata i trideset minuta trebali procitati tehnicki
zahtjevne revizorske nalaze na ukupno 70 stranica, što je nedovoljno vrijeme za analizu tih materijala, a
zahtjev za elektronskom i/ili papirnatom verzijom revizorskih nalaza koji bi se mogli naknadno prouciti je
odbijen!
Posebno je opterecujuca cinjenica da su zaposlenici TD Ekoplus d.o.o. i Primorsko – goranske županije, koji nisu clanovi Povjerenstva, konstantno prisustvovali sjednicama Povjerenstva koje su se održale u
prostorijama te tvrtke (!?), iako bi zaposlenici TD Ekoplus d.o.o. trebali biti u radu Povjerenstva nazocni samo tijekom davanja svojeg mišljenja na revizorske nalaze.
U rad Povjerenstva nije ukljucen predstavnik KD Cistoca d.o.o. iako se radi o najvecem komunalnom
društvu u djelatnosti zbrinjavanja otpada sa 70% udjela u ukupnim kolicinama prikupljenog otpada u
Primorsko – goranskoj županiji. To je posebno iritantno ako uzmemo u obzir cinjenicu da bi postojece
smetlište na Marišcini trebalo biti sanirano do 2015. godine, a sanacija se nece moci provesti obradom
smeca sa smetlišta Marišcina u postrojenju za MBO koje se planira izgraditi na toj istoj lokaciji
Marišcina, vec ce se morati izgraditi posebno MBO postrojenje samo za tu svrhu.
Gotovo nepodnošljiva razina manipulacija radom Povjerenstva ipak nije mogla prikriti razarajuce cinjenice
potvrđene revizorskim nalazima odabranih strucnjaka i istaknute u strucnoj ocjeni Povjerenstva :
ŽCGO Marišcina je nepotreban, tehnološki zastario, ekonomski neisplativ i ekocidan projekt!
Negativni nalazi revizora potvrđuju cinjenice koje mjesecima iznosimo u javnost:
1. Zemlje Europske unije napuštaju MBO tehnologiju, a tehnologija odabrana na projektu ŽCGO
Marišcina nije BAT („Best Available Technology“), a izbor tehnologije je toliko loš da postrojenje
poslije 2018. nece moci dobiti Rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša zajedno s
uporabnom dozvolom – EU IPPC dozvola)
Dakle, nakon 13 godina planiranja i projektiranja za iznos od 88 milijuna EUR izabrana je zastarjela
tehnologija koja cak nije niti optimalan izbor i ne udovoljava EU regulativi s podrucja zaštite okoliša.
2. Osnovna svrha postrojenja za MBO, prema projektu, je proizvodnja goriva za cementare (vjerovali ili
ne), ali, prema revizorskim nalazima, nema mogucnosti ekonomski održivog plasmana goriva iz
otpada koje se planira proizvesti u ŽCGO Marišcina pa je u takvim uvjetima, prema rijecima jednog
od revizora, ekonomski opravdano odustati od projekta u cijelosti.
Naime, striktna primjena Zakona o održivom gospodarenju otpadom uskla?enog s EU 2008/98/EC
Direktivom za RH podrazumijeva odvojeno prikupljanje 50% otpada do 2020. godine, a tih se 50%
mora ponovno uporabiti, reciklirati ili pripremiti za reciklažu, a ne energetski oporabiti (jedino što
planirano MBIO postrojenje može raditi). Ostatni je otpad nedovoljne kvalitete za ekonomski isplativi
plasman na tržište pa za njegovo korištenje kao gorivo treba cementarama placati od 30 – 50 EUR /
t ili koristiti uvozno smece!!
Razina od 70% odvajanja otpada granicna je vrijednost nakon koje više nije moguce, zbog
nedovoljne kolicine bio otpada, dobiti bioplin u bioreaktorskom odlagalištu. Istovremeno, postrojenje
za MBO više nema dovoljno kaloricnih sirovina za izradu goriva te ono postaje neupotrebljivo.
3. Za revizore je vrlo veliki problem projekta nepostojanje skladišnog prostora za proizvedeno gorivo,
jer je skladišni prostor sada dimenzioniran samo za jednodnevnu kolicinu proizvedenog goriva, što
posljedicno donosi i teške probleme vezane uz mogucnost samozapaljenja i opasnosti od
požara te probleme s otpadnim i procjednim vodama koji su posebno naglašeni zbog kraškog
podrucja i blizine izvora pitke vode.
4. Revizori isticu i dodatne probleme zaštite okoliša, jer je kod takvih postrojenja uobicajena pojava
neugodnih mirisa, staklenickih plinova i pratecih emisija štetnih tvari u okoliš prilikom rada
postrojenja, a zbog odabrane tehnologija filtera tom je problemu potrebno posvetiti posebnu pažnju
zbog neugodnih iskustava stanovništva koje živi u blizini.
5. Svi revizorski nalazi na istaknutom mjestu iznose nelogicnosti izracuna kapaciteta gdje se nije vodilo
racuna o sezonskim oscilacijama te o hrvatskoj i europskoj zakonskoj regulativi (EU Directive
2008/98/EC) koja nas obavezuje na odvojeno prikupljanje otpada i to minimalno 50% do 2020
godine.
6. Svi revizorski nalazi isticu potrebu izrade nove analize profitabilnosti i rentabilnosti projekta i
isticu upitnu tocnost i ažurnost podataka o ulaznoj strukturi otpada i njegovoj vlažnosti te stoga
revizori izražavaju sumnju u proracunatu kolicinu kao i kvalitetu gorivo iskoristivog otpada.
Revizori naglašavaju nepouzdanost i neažurnost ulaznih podataka koje koriste postojeci izracuni
ekonomske održivosti projekta (broj stanovništva i trend porasta/smanjenja toga broja, planirana
kolicina otpada koja ulazi u Centar i trend porasta/smanjenja toga broja, neujednacen nacin
dobivanja podataka o kolicinama otpada – vaganje/procjena, nepouzdanost podataka o sadašnjem
stupnju izdvajanja otpada na izvoru prikupljanja za novije razdoblje, nerealno visoka vrijednost
investicije u odnosu na druge Centre u RH, naznaka visokih troškova održavanja pogona i dr.)
Ovakvi nalazi izabranih revizora mogu proizvesti samo jedan jedini razuman zakljucak:
Zaustavimo projekt u predloženom obliku i hitno formirajmo multidisciplinarne radne skupine sa
zadatkom pronalaženja rješenja za dugorocno, ekološki zasnovano gospodarenje otpadom u Primorsko –
goranskoj županiji koje ce biti utemeljeno na najboljoj dostupnoj tehnologiji!
Naravno, autor projekta i njegov gorljivi zagovornik Župan Primorsko-goranske županije temeljem tih istih
revizijskih nalaza Skupštini Primorsko-goranske županije predlaže sasvim drugaciji zakljucak. Naime,
Skupština bi trebala naložiti njegovom osobnom prijatelju i kumu, direktoru TD Ekoplus d.o.o. da u roku 90
dana predloži mjere i poboljša projekt!
Žalosna je i u crno obojana buducnost žitelja Primorsko-goranske županije u kojoj vrh izvršne vlasti ovako
bezocno i bezobrazno manipulira podacima i odlukama od životne važnosti za ekonomski i socijalni status
žitelja, njihovo zdravlje i zdravlje njihove djece!’, zaključuje se u reagiranju koji ispred udruge KESM potpisuje Josip Katalinić.
