Jedan od prvih poteza u kratkotrajnom mandatu Zlatka Komadine na čelu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture bila je narudžba konjaka Hennessy. Kako doznaje Večernji list, odmah nakon preuzimanja Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture iz Kabineta tadašnjeg ministra Komadine stigao je zahtjev za narudžbu konjaka, a to je bila tek šesta po redu narudžbenica koja je potpisana u Ministarstvu otkako ga je preuzela nova vlast.
U Ministarstvu, koje je u međuvremenu preuzeo Siniša Hajdaš Dončić, potvrdili su da je u siječnju ove godine izdana narudžbenica temeljem koje su nabavljena alkoholna pića u iznosu od 519,60 kuna, bez PDV-a, i to za potrebe reprezentacije.
Nije pri tome otkriveno o kojim je točno alkoholnim pićima riječ, no upućeni u zbivanja u Ministarstvu kažu da je moguće da je naručeno više boca Hennessyja, konjaka čija jeftinija varijanta stoji oko 180 kuna. Usto, kažu da su se tim konjakom častili u kabinetu ministra i slavili preuzimanje vlasti.
Narudžba alkohola na račun Ministarstva osim što je moralno sporna, ozbiljno je i kršenje zakona. Naime, Zakon o zaštiti na radu ne samo da ne dopušta da se na radnom mjestu konzumira alkohol nego i zabranjuje unošenje alkoholnih pića u radne prostore! Također, zakon propisuje da je poslodavac dužan i provoditi zabranu uzimanja alkoholnih pića i sprečavati njegovu zloporabu na radnome mjestu.
Poslodavcu, u ovom slučaju Komadini, ne spriječi li unošenje i konzumiranje alkohola na radnome mjestu, prijeti kazna od 10.000 do 20.000 kuna, odgovornoj osobi pak prijeti kazna od 3000 do 10.000 kuna, a onom koji je pio ili unio alkohol 100 kuna.
Zlatko Komadina koji je, službeno zbog zdravstvenih razloga, dao ostavku na mjesto ministra pomorstva, prometa i infrastrukture početkom travnja, kazao je za Večernji list da se ne sjeća sporne narudžbenice.
– Ne znam ništa o tome. Ne pamtim takve detalje – rekao nam je Komadina. Ne sjeća se ni da je pio konjak u Ministarstvu, a na pitanje pije li alkohol inače na radnome mjestu, unatoč zakonskoj zabrani, kazao je: – Vjerojatno kao i vi.
Kad sam pročitao ovaj članak sjetio sam se svog prvog direktora. Čovjek je bio prije ww2 kočijaš. Točno ne znam kako je došao do partizana iz “ustaničkog mjesta Drežnice”, ali je po završetku ww2 postao Ministar šumarstva Juge u Beogradu. Onima tamo nije trebalo dugo da shvate s kime imaju posla pa ga pošalju u Rijeku da bude direktor Exportdrva.Ujutro bi šofer s Mercedesom(crnim) 180 došao po njega a On bi došao na Deltu već obućen u lovačko odjelo s puškom, koju bi dao portiru, invalidu iz partizanskog rata, da mu je očisti. Do deset sati je čovjek pio visky, da bi ga onda šofer (iste nacionalnosti) odvezao u Liku, gdje bi direktor iz Mercedsesa pucao na divljač.To su korjeni onog što se gore piše o Komadini i o konzumaciji pića.
@Franjo: Opet ti “iz dobro obaviještenih izvora” izbacuješ podatke koji su neprovjerljivi. Šta se praviš pametan, lijepo napiši o kome se radi ili se drži maksime “tko je protiv – neka kaže sada ili neka šuti zauvijek”. Sereš bezveze, vraćaš se u povijest i smetaju ti antifašisti jer tvoji nisu pobijedili u 2. svjetskom ratu – ne samo da nisu pobijedili, nego im je, nogometnim rječnikom rečeno, napunjena puna mreža (zasluženo).
E pa Franjo, volio bih te vidjeti kada se šećeš Titovim trgom ili Ulicom žrtava fašizma, Šetalištem 13. divizije, Ulicom 19. udarne divizije… 🙂
DD Koliko Ti imena imaš?Moj prvi direktor je imao prezime Trbović, a moj pokojni otac je bio partizan i u onoj vojsci je bio do 1947. kad mu ta vojska nije dozvolila da se ženi, pa ju je napustio i otišao je na Deltu iskrcavati bukovinu. Ne smetaju meni oni koji su se borili protiv okupatora, kako mi spočitavaš, ali mi smetaju “antifašisti” koji se samo tako deklariraju, ako to Ti možeš shvatiti?
1. DD kojemu se obraćaš nije moj nick – slučajno se podudara s inicijalima mojeg nicka (ne bih se javljao na tvoj komentar, ali ne bi bilo u redu da se kriva osoba proziva).
2. Tako navedi ime (trebao si i firmu, ali nema veze) da ne bi bilo “jedan čovjek”
3. Nisam znao da ti je otac bio u partizanima – ispričavam se na komentaru, ali si zbog svojih sklopova rečenica naveo da tako mislim.
4. Ne bih komentirao ni prvi puta, ali čovječe smanji malo – stalno nešto komentiraš. I da imaš najpametnije komentare, dosadio bi svima. I ja sam s ovim komentarom prevršio mjeru dobrog ukusa za normalno komentiranje pa se ispričavam drugima što su morali čitati.