Teška tematika u kojoj moram birati riječi, jer kada se radi o djeci onda općenito ne govorimo razumom nego više osjećajima. Grad Rijeka, otkad je SDP na vlasti, stvorio je sustav (Grad Poduzeće) gdje se u nekim djelatnostima ubila svaka zdrava konkurencija, koja može, u slučaju poremećaja na tržištu, regulirati omjer kvalitete i cijene. Dobro, neki od vas će reći, radi se o djeci i tu zakoni tržišta ne vrijede. Mogu razumjeti takve emocije, ali na kraju dana, netko taj novac ipak mora zaraditi.
Moja djeca ne idu više u vrtić i moj fokus je više otišao na njihovo kvalitetno školovanje. Ako je netko, recimo, bio u riječkim srednjim školama i razumije što se događa u tom svijetu, shvatit će da je tamo vrijeme stalo. Stalo je i na fakultetima. Mlad čovjek koji traži posao ima opet neke svoje prioritete itd. Prema tome, ako kao društvo zarađujemo samo 100 kuna, onda taj novac mora biti raspoređen tako da nam osigura dalji napredak društva, a ne da neke grupe faktično kroz otimanje dijela našeg novca cijelo društvo dovode do stagnacije ili nazadovanja. To je upravo ono sto se događa danas u Hrvatskoj. Mi nikada proračun, bilo državni bili lokalni, nismo stavili u službu razvoja i napretka cijelog društva nego samo u službu parcijalnih interesa određenih grupa.
Pa krenimo redom. Moja supruga je radila do dva zadnja tjedna prije nego li je rodila. Po nizozemskim pravilima imate pravo na samo 30 tjedana porodiljnog dopusta, pa pokušavate raditi što je dulje moguće kako bi ostali duže doma poslije poroda. Svaki drugi pristup dovodi vas u loš položaj na tržištu rada, pa vas je zakonodavac razumnim pravilima zaštitio. Ja osobno, po ovakvim hrvatskim zakonima, u vlastitoj tvrtki nikad ne bih zaposlio mladu djevojku u koja još nije rodila.
Po nizozemskom Ustavu, kao i hrvatskom, ne smijete nikoga diskriminirati. Svi oni koji imaju djecu, s troškovima dječjih vrtića smanjuju svoju poreznu osnovicu ili, kao u Belgiji, imaju drastično smanjenje poreznih razreda. Pa oni s troje djece ne plaćaju uopće porez. Slobodni ste da birate bilo koji vrtić. Nizozemska vlada određuje maksimalnu cijenu po satu i ona sada iznosi € 6,89. Roditelji u vrtićima, koji su registrirani u centralnom registru, dobivaju dodatak od € 5,75 na svaki sat koje je njihovo djete provelo u dječjem vrtiću. JLS-e plaćaju dodatak samo onim građanima koji su nezaposleni. Porezni ured plaća dodatak onima koji rade (porezni odbitak), a poslodavci mogu isto tako sudjelovati u djelu koji je plaćen od strane poreznog ureda S time da im se to onda računa u rashode.
Usporedite to sada s Hrvatskom i diskriminacijom roditelja i njihove djece u privatnim vrtićima. Zar oni ne plaćaju porez ovoj državi i prirez ovom gradu? Možete li zamisliti što bi se desilo da vlasnici privatnih vrtića i roditelji djece u privatnim vrtićima tuže RH zbog očigledne nelegalne konkurencije i diskriminacije? Nikad nisam imao neko veliko mišljenje o većini hrvatskim političarima ali kaos koji oni rade u zakonodavstvu i propisima samo dokazuje koliko su ti ljudi demokratski (ne)pismeni i stručno nekompetentni za posao koji obavljaju.
I sada se osvrnimo na propise i uvjete koje mora zadovoljiti dječji vrtić u Hrvatskoj i kako se to onda odnosi na cjeloukupne troškove. U nizozemskim vrtićima nema toplog obroka, nema kuharica, nema pedagoga, nema medicinske sestre i puno toga što dodatno poskupljuje sat boravka djeteta u takvoj ustanovi. Ako Nizozemci nemaju novaca za to, kako to da jedan gospodarski skoro mrtav grad ima novaca za taj luksuz? Možda ne pratim novine, ali izgleda kao da smo našli naftu na Korzu te je naša budućnost osigurana za sljedećih 100 godina. Koliko ima praznih kuća i stanova u Rijeci gdje bi tete mogle čuvati našu djecu bez svih tih silnih troškova? Zar treba raditi zgrade i trošiti milijune na ovakve projekte?
Ako se uhvatimo samo socijalne komponente onda se tek na ovome vidi sva jad i bijeda hrvatske politike. Zašto grad Rijeka subvencionira vrtić svima bez obzira na socijalni status i primanja? Ako netko ima novaca za auto od 30.000 € i više, zašto bi mu onaj tko radi u 3.maju, i to za prosječnu hrvatsku plaću, subvencionirao boravak njegove djece? Zašto oni koji rade u gradskoj upravi, a to su obično cijele familije s bogovskim primanjima, imaju ‘neformalnu prednost’ upisa nad onima koji rade u realnom sektoru za daleko manju plaću?
Na znam kako će većina građana Rijeka gledati na ovu moju kolumnu, ali ako stvarno volimo ovaj grad i ovu državu onda bi trebali znati da socijalni transferi i subvencije moraju imati svoju pravu svrhu u društvu. Dječji vrtići Rijeka su upravo primjer kao se ne treba raditi i kako političari grčevito žele kontrolirati financijske tokove u gradu. Vi koji radite, 90% vrtića bi trebali plaćati iz svoje bruto plaće, bez da političari stave svoje šape na vaš novac i pojedu pola tog novca. Onda će se tržište prilagoditi našim uvjetima i regulirati omjer kvalitete i cijene. Novac koji grad sada razbacuje naokolo mogao bi se potrošiti na puno važnije projekte za ovaj grad. Ovako ostaje ona, ubij me nježno,ubij me polako!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Rijeka danas
