Ugledni profesor s UCL-a (University College of London) Slavo Radošević: Turizam je prokletstvo Hrvatske zbog kojeg se država ne razvija. To je slično prokletstvo kao kod arapskih zemalja nafta. Isto tako, on smatra da Hrvatska ima povijesnu šansu da, dok nekoliko postotaka BDP-a dolazi iz EU fondova, iskoristi ta sredstva kako bi se stvorila osnova za dugoročniji gospodarski rast. To je velika šansa, a čini mi se da na visokom političkom nivou nema svijesti da ta prilika neće vječno trajati.
Na turizam malo drukčije gleda ekonomski analitičar Velimir Šonje. – Neki ekonomisti govore o „prokletstvu resursa“. Prema njihovoj hipotezi, da nemamo rentu od turizma, bili bismo prisiljeni razvijati druge gospodarske grane i biti inovativni. Ali, da nema turizma na Hvaru, što bi tamo nastalo? Tvornica avionskih motora? Ne bi, Hvarani bi se iselili. Mislim da je turizam blagoslov i da pametnim upravljanjem konceptom turizma Jadranska Hrvatska će se nastaviti razvijati. Problem strukture gospodarstva u kojem turizam zauzima tako velik udio nije problem turizma, nego ovog drugog segmenta, gdje nam fali konkurentne i moderne industrije. Ali, ona neće nastajati u Opatiji, kazao je Šonje.
Donekle bih se složio s Šonjom ali po njemu ispada da svi u Opatiji ili Hvaru ne mogu raditi drugi posao osim onoga u turizmu. I tamo postoje “pametni” ljudi koji ne žele biti konobari i kuhari pa se isto tako iseljavaju tamo gdje mogu naći posao na svojoj razini. Drugi problem je velika apartmanizacija prostora jadranskih mjesta koji provode ljudi iz drugih urbanih krajeva (Splita, Zagreba, Rijeka, Osjeka itd.) koji zbog malog paušalnog poreza dodatno oplemenjuju svoj kapital. I u ovom slučaju lokalna zajednica i lokalno stanovništvo dugoročno će biti više na šteti nego će iod toga mati koristi. Tijekom jeseni i zime te ružne ogromne zgrade su totalno puste, koje onda ta mjesta pretvaraju u sablasna zdanja i daju osjećaj da ste u gradu duhova. U tijeku turističke sezone, infrastuktura tih mjesta ne može podnijeti toliko ljudi pa se doslovce kupamo u kanalizaciji. Prema tome, kada jednom uništite prostor, obalu i more, onda dolazi trenutak kada turisti krenu u potragu za nečim boljim, mirnijim i autentičnim. I treći problem je radna snaga koja nam dolazi iz drugih siromašnijih zemalja. Političari ne shvačaju da polagano dolazi do zamjene stanovništva i da Hrvati nestaju s ovih prostora.
Ako imamo Hvarane ili Opatijce koji se iseljavaju zbog drugog posla, uz betonizaciju i aparmanizaciju prostora koju predvode ljudi iz drugih krajeva, i to uz blagoslov lokalnih političara, a u isto vrijeme dolazi do zamjene stanovništva u tim lokalnim sredinama, onda neka mi netko objasni koje koristi hrvatski građani imaju od takvog turizma? Razumijem renterijere iz Zagreba koji sa 6 apartmana negdje u jadranskom mjestu okrenu izmedu 50k€ do 100k€ za jednu sezonu. Razumijem i lokalne političare koji proširenjem građevinskog područja i mijenjanjem GUP-a dozvoljavaju izgradnju ovakvih zgradurina na uštrub autentičnosti malih jadranskih mjesta. Uništenje autentičnog mediteranskom šarma kompeziraju s većom komunalnom naknadom kako bi taj novac ponovo trošili za sebe. Razumijem i državne političare jer svaka prodana piva donosi 25% PDV u blagajnu koji se opet troši između njih samih. Domicilno stanovništo koje ne želi raditi u turizmu za crkavicu zamjenit će Nepalcima i drugim ljudima koji su spremni raditi za taj novac. Uhljebistan traži konstantan priljev novaca. Show must go on.
Za razliku od nas Hrvata Austrijanci izgleda imaju malo pametnije političare. Eto tamo, u nekoj zabiti gdje sam planinario, uz turizam, ljudi se bave poljoprivredom i šumarstvom. Tamo nisam vidio da podivljala šuma guta planinske pašnjake kao u Gorskom kotaru niti da se bilo koji prostor prepušta majci prirodi na upravljanje, pa kada se dogodi požar onda panika. Dok veselo planinarite između krava koje veselo pasu na brdovitim proplancima svako toliko čujete motorne pile koje krče i održavaju šumu. I na kraju, u toj “zabiti” našao sam i tvornicu električnih punjača za aute. Prvi veći udaljeni grad je Lienz, 45 minuta vožnje autom. I sad mi tu nešto nije bilo jasno. Odakle u nekoj jebenoj zabiti inženjeri, kvalificirani radnici i menagment za ovaku tvornicu? Opatija i Hvar su velegradi za to mjesto pa mi ta hipoteza od Šonje ne drži vodu.
Lokalna i državna politika je ta koja gospodarskim, fiskalnim, poreznim politikama usmjerava razvoj nekog područja. Da nema takvog turizma morali bismo se drukčije ponašati. Ljudima se jednostavno ne isplati ulagati u znanje, inovacije , poduzetništvo itd. Onog dana kada smo dozvolili nelimitiran privatan smještaj u zgradurinama i kada smo dozvolili da i nerezidenti tih malih šarmantnih jadranskih mjesta rade zgradurine sa po nekoliko apartmana, ne vodeći brigu o održivosti komunalnog sustava (kapacitet kanalizacije, odvoza otpada, pročišćivaći) , a sve to se poklopilo s razbijanjem velikih razvojnih općina na male JLS-e (čitaj sela) s potkapacitiranim lokalnim političarima koji osim politika prodavanja zraka i mora nikakvu drugu razvojnu politiku ne mogu voditi, dobili smo formulu za uništenje najdragocijenijeg resursa hrvatskih građana i hrvatske države.
Hrvatska mora donijeti moratorij na betonizaciju i apartamanizaciju hrvatske obale te kao i neke druge provincije u Austriji i Italiji ograničiti broj turista prema kapacitetima komunalnog sustava. Ne moraš biti pamatan da ne shvatis da, ako nema kanalizacije niti pročišćivaća otpadnih voda, svaka septička jama, koja nije hermetički zatvorena i koja se ne prazni, zagađuje nas životni prostor koji će na kraju završiti katastrofom i za sam turizam. Na kraju, najveću štetu imat će lokalno stanovništvo. I opet, ne moraš biti toliko pametan da shvatiš da mala mjesta na jadranskoj obali nemaju financijskih kapaciteta niti su takvi sustavi isplativi za par desetaka ili stotina stanovnika pa se limitiranje broja turista u takvim mjestima nameće samo po sebi. Porezni sustav, paušalni porez , trebao bi biti samo dostupan za lokalno stanovništvo koje tamo živi a svi drugi koji ne žive tamo trebali bi biti porezno destimulirani što se tiče izgradnje zgrada i iznamljivanja aparmana turistima.
Reforma turističkog sektora ne može se odvojiti od reforme cijelog sustava. Male JLS namaju niti stručnih niti finacijskih kapaciteta da bi upravljale gospodarskim razvojem odredenog područja što onda podkapacitiranim lokalnim političarima ostavlja prostora za nastavak betonizacije i uništavanjem naših najvrednijih resursa. Kao na primjeru Austrije, Vlada donosi odredene razvojne politike koji se onda vertikalno supštaju na razinu regija i velikih razvojnih općina. Sve to mora biti sinhronizirano i uskladeno kako bi Hvarani i Opatijci, koji imaju veće kapaciteta od onih “zadanih” mogli ostati i raditi nešto drugo, sto uopće nije vezano za turizam. Naravno, nitko nije protiv stranih radnika ali ne na način da zbog ovakve Hrvatske, koja preferira potkapacitirane političare i stranačke uhljebe, hrvatski narod nestane s ovog područja.
