KOMENTAR: Je li problem ‘švicarac’ ili namjerno pumpane cijene nekretnina?

Problem s divljanjem tečaja franka otvorio je i sukob na relaciji banke s profesorima Ekonomskog fakulteta. postavlja se pitanje tko je tu u pravu i gdje je ta naša monetarna suverenost? Da bi razumjeli tok zbivanje u vezi naše “monetarne suverenosti“ moramo se vratiti u daleku 1993. godinu prije donošenja Škegrinog stabilizacijskog programa. Prije nego li je donesen ovaj stabilizacijski program inflacija u Hrvatskoj je bila viša od 30 posto na mjesečnoj bazi. Niti jedno gospodarstvo ne može normalno funkcionirati u takvom inflacijskom okruženju. Da ne bi puno ulazili u detalje tog stabilizacijskog programa, vrijedno je napomenuti da je u prvom mjesecu provedbe stabilizacijskog programa, inflacija s mjesečne stope od 38,7 posto pala na samo 1,4 posto.

Godine 1993. HNB napušta socijalističku doktrinu središnjih banaka
U isto vrijema 1993. godine donosi se i novi Zakon o Narodnoj Banci Hrvatske, koja je dobila veliki stupanj nezavisnosti. Prema tome, središnja Banka je neovisna o Vladi prilikom provođenja novčane i devizne politike. Primarni zadatak HNB je očuvanje stabilnosti cijena i vanjske likvidnosti (strana plaćanja). Općenito, Zakon o HNB temelji se na modelu njemačke Bundesbanke. Šest mjeseci nakon uvođenja stabilizacijskog programa uvedena je stalna valuta kuna (svibanj 1994.godine). Dok je u bivšoj Jugoslaviji Narodna banka primarni novac većinom kreirala kreditiranjem gospodarstva (reeskontiranje), HNB od svog osnutka je primarni novac prije svega kreirala novčanim učincima deviznih transkacija, odnosno povećanjem neto inozemne aktive HNB. Krajem 1991. godine međunarodne pričuve središnje banke su bile na nuli, a na kraju 1997 brutto međunarodne pričuve dosegnule su 2.5 milijarde USD. Od proglašenja hrvatske nezavisnosti uvijek je postojao višak ponude deviza na tržištu (štednja građana, turizam, doznake od bogate hrvatske dijaspore te jaki kapitalni priljevi od prodaje imovine strancima). Budući da je HNB zbog svoje primarne zadaće počela ograničavati kredite poslovnim bankama, one su se zbog razlike u kamatnim stopama i povećanja kredibiliteta zemlje mogle jeftinije zaduživati na stranom tržištu i kod matičnih stranih banaka. Da puno ne ulazimo u detalje, do kraja 1997. godine su gotovo svi instrumenti novčane politike bili tržišno određeni što je HNB transformiralo u središnju banku po EU kriterijima.

Realna hrvatska cijena m2 stana je izmedu 600 i 1000 €
U ovakvim uvjetima kreditiranja dolazi do efekta balona u cijenama nekretnina, gdje su se postizale cijene po €/m2, iste ili veće od onih u najbogatijim industrijskim zemljama zapada. Formula koja se koristi u izračunavanju prosječnog m2 stana je: “(godišnja bruto plaća * 3 do 5 godine) / 70m2= kn/m2“. Prema tome realne cijene stanova trebale bi biti između 600 do 1000€/m2 ako uzmemo prosječnu plaču od 100.000 kuna bruto. Od cijene stana, 73 posto cijene čini gradnja, 15 posto zemljište te 12 posto ostali troškovi (arhitekte, konzultante, analize, dozvole, financiranje). To bi tako trebalo biti u zdravom ekonomskom okruženju. Građevinska cijena m2 normalnog stana (“baukosten 1999“) bila je u Njemačkoj oko 594 DEM/m2 ili 304.62€/m2. Današnja prodajna cijena m2 npr. u Nizozemskoj je između 1500 i 2500€, dok je recimo u Amsterdamu kao financijskom centru oko 3500€.

Preplaćeni novac su podijelili investitori i državno/lokalna uprava
Svi koji su duplo preplatili svoje kvadrate platili su skupe automobile, skupe restorane i lagodan život sumnjivih investitora. Platili su njihovu spregu s lokalnim političarima, promjene GUP-a , nelegalne priključke struje i vode, platili su ogromnu komunalnu naknadu (25 posto od ukupne investicije) te sve one investicije lokalne samouprave koji su građeni tim novcem. I država je omastila brk napumpavanjem cijena, inkasirajući pozamašni novac od poreza na nekretnine. Prema tome, problem nije bio u Švicarcu nego u nečijem namjernom napumpavanju cijena. U to vrijeme nisam čuo niti jednog političara ili izvršnu instituciju, niti profesore s Ekonomskog fakulteta da je upozorio na nerealne cijene nekretnina. Svi su oni imali veliku korist od toga. Vlada, lokalna samouprava, investitori ali i svi oni koji su se hranili iz proračuna. Prema tome, banke nisu određivale cijene po m2 niti su na njih utjecale. Ja sam samo svoju komunalnu naknadu platio u vrijednosti 1 etaže. To je samo jedna stavka u kojoj je lokalna samouprava sudjelovala u napumpanju nerealnih cijena.

Nema monetarne suverenosti bez jačanja gospodarstva (industrije i poljoprivrede)
I danas mi ovdje ne bi pričali o monetarnoj suverenosti, niti o divljanu franka, da su sve Vlade i lokalne uprave od 1993. godine taj duplo preplaćeni novac koristile za razvoj hrvatskog gospodarstva (čitaj industrije i poljoprivrede). Da su podigle realan BDP i da su građanima osigurali dovoljno broj radnih mjesta, tek onda bismo mogli govoriti i o početku monetarne suverenosti. I zato neka nam objasne ti vrsni ekonomski stratezi, koji nisu vidjeli napuhani balon u nekretninama, na koji način Hrvatska može postići monetarnu suverenost s ovakvom privredom? Kako postići tu monetarnu suverenost s nacijom od koje se 70 posto građana hrani iz državnog proračuna, a samo 30% taj proračun puni? Ako odbijemo one koji nisu u realnoj privredi, onda taj broj pada ispod 20%.

A danas naš premijer umjesto da traži propuste u PLANU 21, traži nove saveznike na ljevici kako bi sačuvali svoje položaje na sljedećim parlamentarnim izborima. Ako se banke nisu zaduživale u francima ili euru, onda se krediti trebaju prebaciti u HRK, i to na iznos glavnice koja je bila na datum potpisa ugovora. Preplaćeni novac se treba vratiti građanima. Ako su se banke ipak zadužile u francima ili eurima, ovo postaje onda ozbiljan problem za Vladu RH. Te sve vlade do sada nisu osigurale uvjete za monetarnu suverenost vlastite države, a time i materijalnu sigurnost svojih građana. HNB je svoje poslovanje uskladila sa Zakonom, a kvantitativno monetarno popuštanje ne može se sprovesti bez strukturnih reformi (javne uprave) i jasne gospodarske razvojne politike. (RiPrivredni Barometar: Boris Bradarić)