Bez obzira što je Oluja hrvatskim građanima donijela slobodu i vratila okupirane teriotorije unutar međunarodno priznatih AVNOJ-evskih granica, postoje procesi i događaji koji su se dogodili u toku stvaranja hrvatske države, a koji se definitivno ne smiju trpati pod tepih.
Čuvenom rečenicom “Nitko ne sme da vas bije” , Slobodan Milošević je otpočeo čuvenu “antibirokratsku revoluciju” koja će dovesti do krvavog raspada SFRJ. Kao što se u mnogo slučajeva do tada događalo u balkanskoj povijesti, korištenjem doktrine “cilj ne bira sredstva”, Milošević je za ispunjenje svojih ciljeva zadanih u Memorandumu SANU upregao šovinističko-nacionalističke snage koje su uvijek djelovale debelo ispod granica dopuštenoga, odnosno van zakona. Nabrijavanje vlastite nacije počinje kontrolom uma ili ispiranjem mozgova vlastitog naroda preko medija uz sijanje političkog i fizičkog terora s ciljem sprečavanja slobode misli i govora.
Izumitelj propagande Bernays, koji je rođen u Beču 22. studenog 1891, tvrdioe j: “Ako razumijemo mehanizam i motive grupnog razmišljanja, onda je moguće kontrolirati mase po našoj volji i njima upravaljati bez njihova znanja”. U svojoj poznatoj knjizi “Propaganda” (1928.), koja je između ostaloga Josephu Goebbelsu služila kao uzor, napisao je: “Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa, važan je element u demokratskom društvu. Tko manipulira još neviđene društvene mehanizme, oblikuje nevidljivu vladu, koja je istinska vladajuća moć naše zemlje. Nama se upravlja, naš um oblikuje, naši ukusi izgrađuju, a naše ideje sugeriraju uglavnom muškarci za koje nikada nismo čuli. To je logična posljedica načina na koji je organizirano naše demokratsko društvo. Veliki broj ljudi mora surađivati na taj način, ako žele živjeti zajedno u uravnoteženom društvu koje funkcionira. U gotovo svakom činu našeg života, bilo u djelokrugu politike ili posla, u našem društvenom ponašanju i našem etičkom razmišljanju, mi smo dominirani od relativno malog broja osoba, koje razumiju mentalne procese i obrasce ponašanja masa. Oni su ti koji vuku konce, koji kontroliraju javno mnijenje.”
Kada stvorite situaciju u kojoj ste prodali priču o ugroženosti srpskog naroda i kada ste ubili svaku racionalnu i korektivnu kritiku u vlastitom narodu, otvorili ste put neviđenim zločinima koji su se onda počeli događati kao na pokretnoj traci od Vukovara pa sve do Srebrenice. Čitajući izvješća pojedinih časnika RSK o kriminalu, iživljavanju i zločinima pojedinih paravojnih skupina koji su dolazili izvan Hrvatske, i koji su u njima sudjelovali zajedno s domicilnim srpskim stanovništvom, samo mogu zaključiti da su u ono vrijeme postojale dvostruke linije zapovijedanja. U tom pravnom vakumu sve je bilo moguće. Današnji predsjednik Srbije i predjsednik vlade su “obrijani četnici“ , pripadnici bivših paravojnih formacija Belih Orlova. Najstrašnije zločine činili su u Slavoniji, Kordunu i Istočnoj Bosni, a među najstrašnijima je paljenje 130 staraca, žena i djece u Višegradu i pokolj 45 civila u Voćinu. Bili su također aktivni tijekom bitke za Vukovar. U optužnici Vojislavu Šešelju se navodi da su ubili preko 250 civila u pokolju na Ovčari. Njihove formacije su bile aktivne i tijekom rata na Kosovu. Izvješća OESS-a govore da su zajedno s Arkanovim Tigrovima sudjelovali u progonu i ubojstvima Albanaca iz Peći. Srbi i Srbija još sami sebe nisu suočili s golom istinom, a istina oslobođa i uvjet je da bi se prošla društvena katarza i krenulo naprijed.
Prepustimo mi sada Srbe i njihovu savijest njima samima i okrenimo se nama Hrvatima. Hrvatska je srpsku agresiju dočekala nespremna. U toj nespremnosti organizirani su raznorazni krizni štabovi u kojima su bili svakakvi ljudi, čak i oni s kriminalnom prošlošću ili oni koji nisu znali kako funkcionira pravna država koja je u ratnoj situaciji. U mnogo slučajeva i ovdje se radilo o dvostrukoj liniji zapovijedanja jer je Hrvatska vojska bila u procesu izgradnje i nije se znalo tko je odgovoran za pojedina područja. U tom pravnom vakuumu dogodili su se zločini nad srpskim stanovništvom i to na istom istom principu na koji je to radila srpska strana, mada u daleko manjem obimu. U onom trenutku kada su se u Gospiću stvari izmakle kontroli, inspektori HV koji su došli iz Karlovca nisu smjeli dalje od Senja jer im je bila ugrožena sigurnost. U to vrijeme bilo je čudnih ubojstava od policijskog inspektora Josipa Reihl-Kira (Tenja) pa sve do HOS-ovog generala Blaža Kraljevića (Čitluk). I dok se ovi sporadični zločini u početku rata mogu pripisati neorganiziranosti državnih službi, zločini koji su se desili poslije vojno-redarstvene akcije Oluja posljedica su neriješavanja prijašnjih zločina jer je stvorena percepcija da se u obrambenom ratu ne može počiniti zločin. To je čak i izjavio i bivši predsjednik Vrhovnog suda Milan Vuković koji je ostao upamćen po svojoj izjavi kako Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratni zločin, a da ne govorimo o novokomponiranim političarima kojima je stalo do demokracije kao do lanjskog snijega.
U takvim okolnostima rođena je Hrvatska država i razlog zašto smo danas došli u ovu sadašnju situaciju leži u činjenici da nismo uspjeli izgraditi istinsko demokratsko društvo i vladavinu prava. Vladavina prava je osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima. Vladavina prava se ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jamstvima ljudskih i manjinskih prava, podijelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću i podređivanje vlasti Ustavu i zakonu.
Mi Hrvati zbog nas samih i naše budućnosti isto tako se moramo suočiti s istinom. Ta istina ne smije čekati da se prvo Srbi suoče s svojom istinom jer su oni počinili daleko veće zločine od nas Hrvata, a mi smo se samo branili. Sučeljavanje s istinom, ma kako ona teška bila, spriječit će neki novi rat na ovim porostorima. Rat na Balkanu nije običan rat između dvije vojske. To je rat naroda do potpunog istrebljenja.
I zato, zbog budućnosti naše vlastite djece moramo sami sebi postaviti pitanje, koliko su Oluja i Domovinski rat čisti za nas Hrvate?
Odličan članak.
Samo mali ispravak – “snage koje su uvijek djelovale debelo ispod granica dopuštenoga, odnosno van zakona”, zar djelovati ispod granica dopuštenoga ne znači biti u granicama zakona? Kako autor odmah u nastavku kaže “odnosno van zakona”, pretpostavljam da je htio reći da su “djelovale dobrano izvan granica dopuštenog”.
Citam ponovo tu recenicu i moram priznati da malo cudno zvuci. Shvatili ste njezin smisao. Trazio sam ovdje izraz koji bi oslikao drustvo koje je jos u tranziciji i koje jos nema iskustva u vladavini prava i odredivanju granica dopustenog ponasanja.