Home Kolumne KOMENTAR: Zašto je važno čitati povijest?

KOMENTAR: Zašto je važno čitati povijest?

1989
0
This image has an empty alt attribute; its file name is urag.jpg
Piše: Livio Defranza

Na zahtjev Riječana car Leopold I. je 6. lipnja 1659. izdao povelju kojom gradu Rijeci odobrava grb s prikazom dvoglavog orla s obje glave krenute nalijevo.

Riječka povijest je zadnjih desetljeća u mnogim aspektima bila prepuna tabu tema, koje se u zadnjih nekoliko godina sve više otkrivaju i afirmiraju kao dio gradskog identiteta.
Proces obnove riječkog identiteta, koji je krenuo krajem krajem osamdesetih predstavom Vježbanje života te nastavio sve do današnjih dana kada postoji niz udruga i inicijativa (Lokalpatrioti Rijeka, Slobodna Država Rijeka, Fluminensija, Pro Torpedo…) koje se bave pitanjem baštine, identiteta i kulture, je u zadnjih nekoliko godina ostvario važna postignuća.
Dio identiteta jednoga grada su i gradski simboli, a u Rijeci su takvi simboli često bili žrtve totalitarnih režima jer su predstavljali ono što grad jest. Otvorena, raznolika i napredna sredina, iako mnogi će reći da su takve vrijednosti sve manje prisutne u Rijeci.
Jedan od simbola našega grada je zasigurno gradski grb tj. Dvoglavi orao, i sama činjenica da je bio na udaru fašizma (odrubljivanje dvoglavog orla od strane D’Annunzijevih ardita), komunizma (zabrana dvoglavog orla kao gradskog simbola) pa i državnih vlasti Devedesetih (zabrana natpisa Indeficienter od strane Ministarstva uprave 1998.) dovoljno daje na čast gradu i žiteljima našeg grada.

Daje na čast zato što dokazuje da i nakon skoro 100 godina zabrana (posljednji primjer: odbijanje riječke trobojnice od strane Ministarstva Uprave), Riječani ne zaboravljaju svoju povijest, već i dalje inzistiraju na svome. Malo gradova na Svijetu ima takav duh i karakter.
To govori o nama, o onome što jesmo i što bismo uvijek htjeli biti. Na stranu što imamo puno mana od kojih ne treba bježati, što previše okrećemo glavu u suprotnom smjeru kada vidimo stvari koje ne funkcioniraju dobro, ili zato što previše olako prihvaćamo sadašnju situaciju kao nešto normalno i Bogom dano. Od mahanja zastava i grbova se zasigurno ne živi.
S druge strane, grad nije velika spavaonica ljudi koji su se slučajno našli na istom mjestu. Grad je zajednica ljudi koji dijele iste ili slične vrijednosti i koji takve vrijednosti pokazuju prema vani. Zbog toga zvuči površno kad netko dijeli lekcije moralnosti i cost benefit analize projekata obnove riječkog identiteta, a pitanja lažnih mirovina, beskorisnih općina i županija ili obnove predsjedničkih brodova brane kao glavni državni interes. Ili se pak prave blesave jer to “nije isto”.Naravno da nije isto i niti neće.
Kad gledamo obnovljenog dvoglavog orla na gradskoj uri, znamo da su one dvije glave u istom smjeru same po sebi heraldički neobične, kao i priroda ljudi ovog grada. Ovaj grad, baš i kao gradski orao na uri, mora “uskrsnuti iz mrtvih” i vratiti se na svoje mjesto koje mu pripada, a to nije biti periferni grad i prometno slijepo crijevo nego raskrižje različitih kultura i gospodarska lokomotiva regije.
U posljednjih sto godina Rijeka je doživjela mnoge nepravde i traume, od Egzodusa Mađara, Slovenaca, Talijana i Hrvata nakon Svjetskih ratova, do onih recentnijih kao propast industrije, ukradene titula NK Rijeci ili odbijene kandidature za Mediteranske igre. Lagali bismo kada bismo rekli da to nije ostavilo traga na mentalitetu grada. U Rijeci je godinama vladao “luzerski mentalitet” gdje je dobar dio ljudi doživljavao grad kao “privremenu radnu adresu” a ne kao mjesto po kojem se prepoznaje i na koje se ponosi. Zato je važno čitati povijest, učiti kako su nekada veliki Riječani učinili Rijeku svjetskim gradom. Njihovi simboli (kao što su gradski grb) moraju biti podsjetnik i poticaj da u svakoj prilici kao građani Rijeke težimo izvrsnosti, a ne osrednjosti.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here