Home Kolumne KOMENTAR: Zašto mi Hrvati ne volimo svoje pametne ljude?

KOMENTAR: Zašto mi Hrvati ne volimo svoje pametne ljude?

985
0
Piše: Boris Bradarić

Dinamika školovanja se strahovito ubrzala, a dolaskom interneta dostupnost edukativnog materijala kreirala je novu generaciju mladih ljudi kojima je naš sistem edukacije postao velika kočnica za vlastiti razvoj ali i za razvoj Hrvatske u cjelini. Prije tridesetak godina nekoliko studenata na jednom od najboljih tehničkih univerziteta na svijetu, TU Delft, nakon prve ili druge godine napustili su školovanje jer tamo ništa nisu mogli naučiti te su osnovali svoje vlastite tvrtke. Nakon te daleke 1980 godine više ništa nije bilo isto na TU Delftu. Rođena je nova generacija mladih lavova koji su pregazili staromodne profesore, a obrazovni sistem morao je doživjeti strahovite tektonske promjene.
5 do 7 % mladih ljudi koji danas žive u Rijeci i PGŽ su natprosječno inteligentni. Ta mala skupina ljudi jedina može razviti neku vrstu izvrsnosti u svom poslu. Bilo da se radi o politici, tehnici, zdravstvu, obrazovanju pa i turizmu, bez tih ljudi države su osuđene na stagnaciju i siromaštvo. Razvoj izvrsnosti traži jedan određeni strukturni hodogram i određeni timing (starosnu dob). Drugi uvjet, onaj najvažniji, je da se postojeće strukture u društvu stave u službu razvoja njihove izvrsnosti, a ne u službu (ne)namjernog spoticanja razvoja tih mladih ljudi. O ovome sam već pisao u jednoj od prošlih kolumni.
Izvrsni ljudi u normalnoj društvenoj ‘evoluciji’ zahtijevaju adekvatan položaju u društvu. Oni su ti koji podižu letvicu i svi mi onda znamo svoje mjesto na hijerarhijskoj ljestvici. Globalno poslovno okruženje mijenja se brzinom svijetlost pa ako se na vrijeme ne prilagodite situaciji, ili ako niste pametniji i bolje organizirani od svojih konkurenata, bez izvrsnih kadrova polako propadate. Hrvatsku, ali i Grad Rijeku i Regiju nikad nisu vodili izvrsni kadrovi. Bilo da se govori o gospodarstvu (društveni sektor), društvenim i državnim institucijama, lokalnoj i državnoj vlasti vodeće pozicije uzurpirali su prosječni i ispodprosječni kadrovi. A kada je “izvrsni” kadar protjeran ili mu se ograničava njegov razvoj u društvu više ne postoji mjerilo kvalitete niti se može stvoriti zdrava hijerarhijska ljestvica u društvu. Upravo zbog toga postojeća ‘elita’ forsira razvoj takozvane ‘Neliberalne demokracije’, a pogonsko gorivo su političke stranke i nedemokratski sustavi u njima. Isti ljudi, iste politike, isti katastrofalni rezultati i tako iz godine u godinu.
Hrvatska spada u zemlje koje itekako ‘brižno’ njeguju ‘neliberalnu demokraciju’. U neliberalnoj demokraciji, zbog nepotpune i okrnjene ustavne države, izvršni i zakonodavni nadzor nad državom ograničava sudbenu vlast. Osim toga, ustavne norme slabo ograničavaju vladine aktivnosti, a građanska su prava ili djelomice suspendirana ili nepostojeća. U neliberalnim je demokracijama načelo vladavine zakona okrnjeno, što se nepovoljno odražava na jezgru liberalnog samorazumijevanja, naime, jednaku slobodu svih pojedinaca. To je najčešći tip ‘manjkave demokracije’,a može se naći širom svijeta.( Merkel, W., Ukotvljene i manjkave demokracije, Polit. misao, Vol XLI, (2004.), br. 3, str. 80–104)
Ovaj grad i ova regija ne vole one koji su izvrsni niti one koji bi mogli postati izvrsni. Financijski kosturi iz ormara tek trebaju doći na svijetlo dana, a poskupljenje usluga Čistoće za 100% je samo vrh sante leda. U prošloj kolumni, kada sam pisao o Dječjim vrtićima Rijeka , pokušao sam vam ukazati na činjenicu kako i mi građani polako postajemo dio tog njihovog sustava iskrivljenih vrijednosti. Sustav je postavljen tako da kada dođu izbori alternative nema. Izvrsni ljudi dobro znaju ono što ne znaju, dok ovi što nas vode, ili nas žele voditi, samo znaju ono što znaju. I to je najveća tragedija ove zemlje i našeg grada, sustavno i ‘prisilno’ protjerivanje izvrsnih kadrova i intelektualno osiromašivanje vlastitog društva.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here