S prvim vrućinama ponovno su aktualni sukobi zbog ležaljki na riječkim plažama. Građani i kupači sve češće izražavaju nezadovoljstvo jer koncesionari, umjesto da ležaljke postavljaju po potrebi, već rano ujutro prekrivaju njima ključne dijelove obale.
Prema pravilima, ležaljke bi smjele biti postavljene tek kada ih korisnik iznajmi, no u praksi se situacija često odvija drugačije.
Intervencija na Pećinama, ali istočne plaže i dalje pod opsadom
Nedavno je došlo do incidenta na plaži kod Morskog prasca, gdje je komunalni redar reagirao i premjestio ležaljke u propisane gabarite. No na istočnim plažama situacija je i dalje napeta, a mnogi Riječani upozoravaju kako se gotovo nemoguće kupati bez da se preskaču redovi praznih ležaljki.
Koncesionar Veselito Mudrinić: “Nije sve tako crno-bijelo”
Na Facebook stranici udruge Pravda, Istina, Odgovornost, oglasio se koncesionar i vlasnik beach bara Kamov – Veselito Mudrinić – koji tvrdi da su objave o ležaljkama “pune netočnosti”.
“Koncesijska odobrenja koja su data za postavu ležaljki i suncobrana nisu data da bi Riječanima bilo bolje, već da bi se grad Rijeka što više okrenuo turizmu”, napisao je.
Dodaje kako ležaljke iznajmljuju gotovo isključivo turisti: “Turist dođe i nema gdje staviti iglu. Pita može li rezervirati ležaljku za sljedeće dane, mi to omogućimo, naplatimo i izdajemo račun jer inspekcije to kontroliraju.”
“Gdje ste vidjeli ležaljke složene jednu u drugu?”
Komentare da bi ležaljke morale biti složene dok nisu iznajmljene Mudrinić smatra nerealnim: “Ne znam gdje ste to vidjeli u Hrvatskoj ili Europi da su ležaljke složene jedna u drugu dok ih netko ne iznajmi.”
Kao argument, ističe da je 25. lipnja osobno fotografirao plaže od Jadranova do Novog Vinodolskog te tvrdi da se nigdje ležaljke ne slažu kako neki traže: “Ili možda za nas Riječane vrijede neki drugi zakoni?”
Problemi s primjenom pravilnika na terenu
Koncesionar napominje kako pravilnik propisuje da se ležaljke moraju “držati uredno složene i smještene na određenoj lokaciji dok se ne iznajme”, ali nigdje ne piše da moraju biti “jedna u drugu”.
“U svakom poslu najvažnije je izložiti proizvod da bi se prodao”, kaže Mudrinić. “Ako kupač vidi složene ležaljke, neće ni znati da ih može iznajmiti.”
Navodi i praktičan problem: “Kako objasniti kupaču da mora osloboditi mjesto jer imamo rezervaciju? Ljudi se spuste 100 stepenica do plaže i vi im sad kažete da moraju otići?”
“Nema smisla plaćati 15.000 eura, a onda ne smjeti raditi”
Mudrinić naglašava da koncesije često iznose i više od 15.000 eura, što koncesionari moraju nadoknaditi u samo dva mjeseca rada.
“Ne možete smatrati normalnim nekome naplatiti 15.000 eura za koncesiju, a onda mu zabraniti da iznajmljuje ležaljke”, piše. “To jednostavno ne funkcionira u poslovnom svijetu.”
Osvrt na prošlost i najava povlačenja
Vlasnik beach bara osvrnuo se i na prethodne optužbe: “Prije dvije godine su nas prozivali da smo ostavili otpad, a riječ je bila o škrinji Leda koju smo čekali da odnesu.”
Dodaje kako razmišlja o mirovini i sve manje mu se da ulaziti u rasprave: “Kažu ljudi da smo sve gori s godinama. Ja mislim da ću biti najgori.”
Sarkastično zaključuje: “Možda da grad postavi redara koji na vrhu stepenica traži osobne i ne pušta turiste na plažu. Zašto bi nama Riječanima zauzimali mjesto?”
Plaže pod pritiskom turizma i nesređenih pravila
Dok lokalno stanovništvo želi slobodan pristup plažama, poduzetnici i koncesionari pokušavaju opstati u kratkoj sezoni s visokim troškovima. Sukobi oko ležaljki, umjesto da jenjavaju, svake godine postaju sve burniji – a pravo rješenje još se ne nazire.
