Otvorenje izlozbe ˝KRIZNI PUT˝ 9. travnja, 2009 u 20 h (na Veliki cetvrtak) u galeriji K.U.N.S. Autori: Stjepan Domic, Tajci Cekada, Kreso Kovacicek. Pitanje Isusa, njegova postojanja i njegove muke, nije odvojeno od postojanja Čovjeka, njegove svijesti o postojanju, njegove samosvijesti. To ne treba shvatiti simbolički, preneseno, ekumenski, već direktno, kao stvar po sebi, ali ne u idealističkom, apstraktnom smislu, već možda bliže Čovjeku-Njegovoj praksi, njegovom historijskom djelovanju. I kada pogledamo odraz našeg sveukupnog bivanja u osjetilnom svijetu, koji opet nije odvojen od onoga misanoga, koji jest samo druga sfera života, život njega ili misao, o Isusu Kristu, ukazuje na prirodu Čovjeka, specifično biće koje živi u prirodnom okruženju, kao i sva druga živa stvorenja, ali s razlikom da se prirodi odupire. Ne prihvačanje, kako prirodnih zakona, tako i onih moralnih, vodi do sukoba Čovjeka s prirodom, a time i Čovjeka sa Čovjekom. Misao progresa ljudskoga roda, ne samo tehnološkog, nego onog unutarnjeg, duhovnog, prve kategorije ljudskoga života od koje se gradi i proteže sve drugo, misao jest koja se provlači od samoga početka samosvijesti, misao evolucije, misao revolucije. Svijet smo mijenali i promjenili, prilagodili smo ga sebi, ali da li smo promjenili sebe? Da li bi razapeli još jednoga Isusa? Ili, da li razapinjemo sebe i nikada nećemo prestati sa time? Prikaz muke Isusove, stavljen u kontekst trenutka u kojem živimo, jednoga momenta sveukupne ljudske stvarnosti sugereira da progresa u suštini ljudske prirode jednostavno nije bilo. Mi ne nudimo odgovor, samo postavljamo pitanje.
