Rijeka, grad koji se može naći na karti Republike Hrvatske (malo iznad otoka Krka, tamo gdje se rijeka Rječina susreće s Riječkim zaljevom), poznat po imenima kao što su Fiume, te po starom njemačkom nazivu St. Veith am Pflaum iliti, samo za prijatelje, Pflaum. Treći je to grad u RH, a ujedno i najveća hrvatska luka (In your face, Split!)
Rijeka je zbog tog kletog, ali jako dobrog geografsko-strateškog položaja bila na meti mnogih vladara i država. Samo u 20. stoljeću, oko Rijeke su se natezale: Mađarska, Italija, ex-Jugoslavija i Hrvatska. Komplicirano dovoljno? Ako nije – u nekom kratkom razdoblju postojala i Slobodna Država Rijeka. S obzirom na sve, možda je i to razlog zašto se praktički od 1947. godine nije promijenila vlast u Rijeci. Jebiga, drugo je pitanje koliko je to dobrog donijelo Rijeci, ali valjda se u jednom trenutku odlučiš primiriti od svih tih političkih previranja.
Unatoč svemu, Rijeka i dalje teče. Glavno je središte Primorsko-goranske županije, ali i predstavlja postojanu utvrdu SDP-a još od uvođenja višestranačja. Stoga i čudi pomalo izjava još uvijek aktualnog premijera RH i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića koji se, na prošlotjednom predizbornom skupu održanom u Rijeci, pohvalio Riječanima da je i on iz „ovog vašeg kraja, iz Dalmacije“. Neupućenima se možda neće činiti ta konstatacija čudnom, ali Rijeka, naime, nije u Dalmaciji. To bi Milanović kao svjetski čovjek, premijer RH i kao predsjednik SDP-a trebao znati. Čovječe, pa ne postoji veći grad u Hrvatskoj vjerniji SDP-u od Rijeke! Čak i ime županije kojoj je središte može djelovati kao natuknica! No, možda je premijer rastresen, em traju igre oko prijestolja, em je zauzet sa svađanjem s kolegama iz susjedstva.
Bez brige, Rijeka i dalje teče. Prošli su tjedan, do bola tolerantnim Riječanima, svoju koalicijsku listu Hrvatske konzervativne stranke, HSP-a i Obiteljske stranke predstavili Ruža Tomašić, Mile Biondić i Ante Golem. Prema portalu Večernjeg lista, i tamo su pale zanimljive geografske tvrdnje: Konstatiralo se da je Rijeka trenutačno samo grad u Hrvatskoj, a da bi trebala postati hrvatski grad. Jebemu, ovo je stvarno logički paradoks. Dakle, Rijeka je u Hrvatskoj, ali nije hrvatski grad. Čiji je onda? Može li se to provjeriti popisom stanovništva možda? Bitno je da Biondić nudi „rješenje“ kako bi Rijeka trebala postati hrvatski grad, a to se može napraviti pobjedom nad jugoslavenskim, talijanskim i velikosrpskim nacionalizmom. Kako se uopće ti, jednako isključujući, nacionalizmi mogu složiti i dogovoriti kako raditi o glavi Gradu Rijeci, a da se pritom ne ponište međusobno kao neki razlomci?
Izborna promidžba se seli, šatra ide u neki drugi grad, a Rijeka opet teče. Nakon izleta političara u svrsi izborne promidžbe, stigla se slaviti i velika pobjeda nad Dinamom. Nakon dugo vremena, hrvatsko nogometno prvenstvo možda dobije epitet „interesantno“, što je zapravo nevjerojatno. Koji tjedan, a Rijeka teče li ga teče.
