Lista za Rijeku je pozvala sve svoje članove i sve Riječane da se pridruže i podrže mimohod radnika 3.maja od škvera do središta grada u srijedu 7. travnja, kao i veliki sindikalni prosvjed koji će se održati nakon toga na Trgu 128. brigade (ispred hotela Bonavia).
Prije nekoliko godina brodogradilište 3. maj proslavilo je 100. rođendan. U godinama velikog jubileja umjesto proslave, zavladala je strepnja među trećemajcima hoće li brodogradilište otići u likvidaciju, ili će doći do privatizacije i nastavka djelatnosti. Prvi krug privatizacije nije donio novog vlasnika, a teška financijska situacija, neredovito isplaćivanje plaća i neizvjesnost su se nastavili. Razlog ovom teškom stanju znaju svi radnici 3. maja. Nije problem u smanjenju broja narudžbi novih brodova ili kvaliteti izrade nego u nekompetentnom menadžmentu i neodgovornoj politici države kao vlasnika. Radnici godinama upozoravaju na nekompetentni i nepripremljeni menadžment, makinacije u poslovanju s kooperacijom, krive poslovne odluke, ali i neodgovorno ponašanje čelnika 3. maja koji godinama uništavaju brodogradilište 3. maj.
Podrška Liste za Rijeku trećemajcima
Lista za Rijeku pozdravlja ideju kojom bi radnici preuzeli upravljanje brodogradilištem na 5 godina te je smatra jednim od izlaza za spas riječkog škvera. Poduzeće koje je imalo najveći broj zaposlenih, koje je u Rijeci izgradilo najviše stanova svojim radnicima, čitav niz sportskih objekata i imalo najbogatiji društveni život, nije smjelo doći u ovakvu situaciju zbog nakaradnih politika HDZ-ovskih i SDP-ove Vlade, zaključuje se u priopćenju.
razgovaro sam s jednim čovjekom koji je upućen u brodogranju i radio u trećem maju i prije i poslje rata.On govori da je treći maj do godine 2000, živio, tj dobijanovac od kredita koji sumu stizli za izgrađene brodove od naručitelja jošp prije 90 tih. jer, kaže,da je tadašnja država Jugoslavija putem neke agencije, bismodanas rekli, zaizvot, kreditirala naručitelja ako gradi brod u nas, a novac je naručitelj vraćao dirktno brodogadilištu. Uz to svi djelovi na brodu su bili domaće proizvodnje, od projekta namještaja do propelera , pa je brodogradnja imala itekakvu važnost i smisla za državu, jer je upoščjavala jako puno ljudi i bio je to cjelovit izvoz. pa nije bio problem ni subvnecionrati je, što je bio slučaj od 45 do 90 samo u 4 godine,.Sve osle godine Treći maj je poslovao s proftiom.bez pomoćo države.
Tu se vidi jedna briga države i jedan cjelovit razrađeni sustav od pomaganja naručitelju, do osiguranja plaćanja. Da je Hrvatska htjela i prepoznala važnost brodogranje, trebala je razviti takav cijeliovit sustav, obnoviti Brodoprojekt, željezaru jednu, tvornicu konopa, VUlkan za propeler, Torpedo, Benčić. zadržati jednu banku, Tj, nije se smjelo dogoditi da tri suvjekti padnu u ruke lopovima ili propadnu. A i hrvatski pregovarači s Eu su trbali izboriti povlštene i bolje uvijete za naše škverove, jer HRvatska je ipak bila pogođena ratom, a druge industrije nema više osim brodogranje, pa su trebali tzdušnije se za hrvatsku brodogranju izboriti. Ali mi glupi građani ove zemlje nemamo pojam što su oni dogovorili, čega se odrekli, a čega ne, samo znamo da su neka poglavlja otvorena ili zatvorena, ali što konmkretno se dogovorilo,nitko ne zna niti nas obavještavaju o tome. u Sloveniji vlasti su rekle.Dobili smo to i to, izgubili -popustili smo u tome i tome. U nas nitko pojma nema što se izdogovaralo.
Iako radnici dobiju škver što bi bilo o.k. bez šireg angažman cijele države, u tom velikom poslu, teško će ići.
Nije toćno da su za vrijeme Yuge svi sastavni dijelovi (proizvodi, materijali, oprema, itd.) koji su se ugrađivali u brod bili u 100%-nom omjeru domaćeg po(d)rijetla odnosno proizvodnje Čak ako se uzme u obzir i činjenica da je u to doba “domaće” bilo 5 puta veće od sadašnjeg “domaćeg” (Rvacka+Slo+BiH+Srbija+Vojvodina+Kosovo+Črna Gora+Makedonija). Osim toga, ondašnja Rvacka (u sastavu Yugo-e) imala je obimniju industriju pa i više proizvoda za brod nego ova današnja. Uvozilo se i onda dosta, ali u manjem postotku nego danas. Ali nije to ni bitno sada.
Ono što je bitno je slijedeće: u svim poduzećima, firmama, trgovačkim društvima, i slično (koje su se nekada nazivale RO-radna organizacija iliti OOUR-osnovna organizacija udruženog rada) u kojima je današnja država (RH) 100%-ni vlasnik, ili većinski vlasnik ili djelomično vlasnik novac se doslovno “uzima/otima” po istom scenariju. Primjera ima koliko hoćete: HAC, INA, HEP, itd
Isti slučaj je s brodogradilištima, pa tako i s Trećim Majem. Nažalost, ta se činjenica premalo naglašava ili se jednostavno zatvaraju oči i začepljuju uši pred tim. Evo vam jedan “case study”: dobar dio ljudi u 3. Maggio dobro znaju da je jedna od bitnih uloga Markanovića (osim što je kao kooperant sa svojom tvrtkom doista radio i konkretne poslove na brodu) bila i ta da dio novca iz 3. Maja izvlači iz poduzeća u korist HDZ-a. I sada zamislite: kroz dugi niz godina, u više ciklusa HDZ-ova vlada, novcem iz državnog budžeta (dakle svih nas) sanira/subvencionira brodogradnju a onda dio tog novca-nekad više nekad manje- uzima i preusmjerava na svoju stranku (i stranke u koaliciji). Pitate kako? pa tako što uprave/management instaliraju vladajući HDZ (i stranke sateliti) i preko tih svojih namještenika/pijuna rade što god žele. Po gotovo identičnom modelu je funkcionirala i tzv. SDP-ova (koalicijska), a Slavko Linić može i dalje pričat što god hoće i pokušavat od ljudi praviti budale. Dakle iz poduzeća (u većinskom ili djelomiičnom državnom vlasništvu) godinama se , pa tako i danas dio novostvorene vrijednosti (ili tzv. dodane vrijednosti ) i akumulacije otimao i pretakao u trezore stranaka ili privatne džepove, umjesto da se normalno punio državni budžet.To je nekako još i funkcioniralo dok se dečki i cure (iz vladajućih) nisu malo previše zaigrali pa se sada rupe u državnom budžetu Rvacke otvaraju svakim danom sve više i više, a novca je tamo sve manje i manje, .
Ako mi mislimo da će stvari početi ići na bolje same od sebe, a naročito vjerujući ovima koji nas vode (bilo na državnom bilo na lokalnom-čitaj gradskom Riječkom nivou) i njihovim uvjeravanjima da točno znaju što treba činiti, e onda se grdno obmanjujemo i zavaravamo. Ovdje se definitivno treba dogoditi Grčka ili joiš bolje Kirgistan (ako ste gledali večeras dnevnik).
Zato podržavam i ovaj prosvjed 3.majaca i onih koji su im se u tome pridružili kao tek kamenčić koji bi trebao zavaljati jednu ogromnu grudu iz koje će se konačno izroditi nešto kvalitetnije, sadržajnije i daleko manje degutantno.