“Mislila sam da ću poludjeti, čak smo išli liječniku jer smo mislili da mjesečarimo, a umjesto toga lopov je povremeno provaljivao u našu kuću, otvarao hladnjak i krao svakakve namirnice“. Fabia, mlada žena iz Chiaravalla (Italija), živi u vili u četvrti Parco Primo Maggio sa svojom kćeri, a njezin brat živi na gornjem katu. Dok prepričava nesreću u kojoj je bila žrtva, čovjek pomisli da je riječ o nadrealnoj fikciji, ali priča se zaista dogodila u stvarnosti.
«Prošle subote, oko 19.45, bio sam vani, ali moj brat je bio kod kuće i čuo je čudne zvukove koji su dolazili iz sobe koja se koristila kao ostava na kraju hodnika. Uletio je u tu prostoriju i uhvatio lopova koji se pokušavao sakriti i koji je imao određenu količinu hrane pri ruci. Riječ je o čovjeku kojeg dobro poznajemo – kaže mlada žena – jer je prije nekog vremena izvodio neke građevinske radove u našoj kući i koji je u prošlosti morao brinuti i o našem ocu koji je u starijoj dobi i sada je u bolnici”. Priča je obogaćena zabrinjavajućim detaljima. „Promišljajući ono što se događalo u nedavnoj prošlosti, mogu sa sigurnošću reći da ova situacija traje već neko vrijeme jer smo nekoliko puta u posljednjem razdoblju primijetili nestašice hrane, pića i potrepština. Često smo primijetili da je hladnjak otvoren i da je hrana jednostavno nestala. Preturano je čak i po ladicama i ormarima i pomicani su predmeti. U početku nismo pridavali težinu tim činjenicama, smatrajući da smo odgovorni i nemarni».
Žena je kasnije postala toliko zabrinuta da je potražila liječničku pomoć. “Doktor nam je rekao da smo možda mjesečari, ali smo prošle subote konačno shvatili istinu i pozvali policiju. Podnijeli smo prijavu karabinjerima s imenom i prezimenom čovjeka kojeg smo kod kuće iznenadili s prehrambenim proizvodima u ruci i stoga ga je na djelu, pa čak i vojska identificirala. Mislimo da je lopov, dok je izvodio građevinske radove u našoj kući, pronašao način da uđe u stan možda tako što je ostavio odškrinut francuski prozor: znao je naše radno vrijeme i kada smo odsutni od kuće i svakako je iskoristio situacije».
Između ostalog, žena kaže da je nekoliko puta srela majstora u blizini svoje kuće, ali tome nije pridavala preveliku težinu. „Zapravo, srdačno me pozdravio i stavio se na raspolaganje da obavi posao za nas. Zasigurno je, međutim, mislio na tko zna koji pogodak koji treba izvesti. Istina je da ništa drugo nije falilo u kući ali samo zato što ne držimo zlato i dragocjenosti. Iz toga smo izvukli tužni moral da se danas zaista ne može vjerovati nikome.”
