Pulska Arena 28. rujna 2013. godine svjedoči jednom od najplemenitijih i najuzvišenijih događaja u svojoj povijesti. Beatifikaciji Miroslava Bulešića, prvog istarskog svećenika koji će biti proglašen blaženim. Njega su s netom navršenih 27 godina života i 5 godina svećeništva mučki tijekom svete mise na kojoj je bila krizma pred oltarom doslovce nožem zaklali komunisti.
Povijest Crkve kroz 20. stoljeće pamti tisuće i milijune znanih i neznanih svjedoka vjere koji su bili zbog nje ili lišeni života ili mučeni ili su doživljavali neke oblike progonstva i patnje. Među zemljama koje su se nakon Drugog svjetskog rata našle u sovjetskoj sferi Titova Jugoslavija je bila ona u kojoj su komunisti poubijali najveći broj katoličkih svećenika, pa je ova beatifikacija Miroslava Bulešića i znak poštovanja i prema žrtvi svih njih zajedno.
Hrvatski partizani bili su posebno brutalni. Oni su tijekom rata imali i pjesmu “Nosimo kapu sa tri roga, borimo se brotiv Boga”. A ta borba protiv Boga očitovala se i u lišavanju života Božjih slugu. Prema podacima Katoličke Crkve obračunavanje je započelo još tijekom rata da bi vrhunac dostiglo 1945. godine.
Samo u hrvatskim biskupijama izravno su ubijena čak 434 svećenika od njih 2625. U postotku je ubijeno 17 posto hrvatskog klera, ne računajući na stotine svećenika koji su trpjeli u zatvorima. K tome ubijena su i 73 bogoslova i sjemeništarca, 22 brata laika raznih redovničkih zajednica, te 30 časnih sestara.
Među ubijenima je i velečasni Martin Bubanj iz župe Svetih Ćirila i Metoda na Sušaku kojeg su komunisti metkom u potiljak ubili i zajedno s još uvijek nepoznatim brojem ljudi bacili u jamu Bezdan u Kostreni. Radi se o zločinu koji se i danas u Rijeci prešućuje.
Svi se svjedoci slažu da je Miroslav Bulešić iako mlad bio uzoran svećenik, punpastoralne brige, te čovjek molitve i ljubavi. Da je tome tako, kao da je predosjećao kakav ga mučenički kraj ovozemaljskog života očekuje u Duhovnom testamentu prije smrti napisao je: “Moja osveta je oprost”. Univerzalna poruka Božje ljubavi u čovjeku i prema čovjeku.(Giancarlo KRAVAR)



































svačiji život bi trebao biti sveti.
Očekujem da će barem svakog tisučitog spaljenog na lomači, crkva proglasiti blaženim
Ča lipi moj i štrige ulaze u taj popis svetih?